Danas je 150 godina od kada je ropstvo efektivno okončano u nizozemskom kraljevstvu.
piše: Dragica Križanac
Danas počinje Keti Koti festival 2023. u Nizozemskoj.
I to nije obični festival. Naime obilježava se diljem Nizozemske sjećanje na ropstvo, na sramotni period koji je trajao 250 godina. Još uvijek taj period ima utjecaja na svijet zbog nepojmljivo dugog trajanja i razornih posljedica.
Činjenica da Nizozemska već cijelu godinu razmišlja kako sa respektom obilježiti ovu povijesnu sramotu a ostati čista obraza, znak je napredovanja društva .
A ipak ima mišljenja da bi moglo i malo bolje. Ne tako da se još više organiziraju puste komemoracije, nego da se uključi više ljudi i da se aktivno cijelo društvo bori protiv rasizma. Jer ekonomskog ropstva ima još uvijek u cijelom svijetu, ali naravno u drugom obliku
Ropstvo je zapravo bio ozakonjen sistem.
Dakle, danas nije samo ‘crnačka’ proslava. Nego se tiče sviju nas zapravo. Bijelih, smeđih, žutih , crnih i miješanih ljudi u ovoj zemlji.
Danas je kralj Willem Alexandar održao historijski govor u Amsterdamu. U njemu je bez ikakvih ograda priznao zločin ropstva i iskorištavanja robova, koji je provodila država u volju bogaćenja.
Zatražio oprost.
Registar robova
Kad sam bila u New Yorku prije četiri godine, saznala da je u prvim godinama njegova nastanka on zapravo bio holandski. Npr. geto Harlem tamo je dobio ime po lijepom holandskom gradu Haarlemu, Brooklyn po holandskom mjestu Breukelen itd. Nizozemci su New York dali Englezima u zamjenu za južnu američku državu Surinam, a onda su Englezi promijenili ime iz Novi Amsterdam u Novi Jork. Tada je i engleski jezik dobio primat nad njemačkim i flamanskim i postao oficijelni jezik Sjedinjenih Država.
Prvi evropski naseljenici na području današnje države New York bili su francuski kolonisti i jezuitski misionari koji su tamo došli iz naselja u okolini Montreala radi trgovine i preobraćenja domorodaca u kršćanstvo. New York su prvobitno naseljavala razna plemena domorodaca koji su govorili jezike Algonquian i Iroquoian, a početkom 17. stoljeća u ovo područje počinju se naseljavati holandski naseljenici, kada Henry Hudson (Englez koji je radio za holansku VOC kompaniju) 1609. godine proglašava ovo područje holandskom kolonijom. Oni prvo osnivaju tvrđavu Fort Nassau 1614. na ušću rijeka Hudson i Mohawk, gdje se danas nalazi glavni grad države New York, Albany. Vrlo brzo, Holanđani su osnovali i Novi Amsterdam te naselili i dijelove doline rijeke Hudson, čime je nastala kolonija Nova Holandija, zasnovana na trgovini i ostvarenju profita. Bila je to multikulturna zajednica od prvih dana njenog postojanja, te središte trgovine i useljavanja. Kraljevina Velika Britanija aneksirala je ovu koloniju od Holanđana 1664. godine. Granice britanske kolonije, Provincije New York, bile su dosta slične današnjim granicama savezne države New York. I Holanđani, kao i Britanci, uvozili su afričke robove kao radnu snagu za gradove i koloniju. Afroamerikanci su tako integralni dio razvoja i nastanka New Yorka. New York je imao drugu najveću populaciju robova, nakon Charlestona (Južna Karolina).Robovlasništvo je bilo vrlo rašireno u New York Cityu i nekim poljoprivrednim područjima. Abraham Lincoln je na koncu platio glavom ukidanje ropstva.
Dakle kad su Holanđani prepustili New York Englezima, bacili su se na posao plantaža u južnoameričkom Suriname, koji je bio njihova kolonija sve do 1975 godine. Uveli su i svoj jezik (kao službeni) u škole.
Surinamski Registar Ropstva od 2019 g. je potpuno javan i pušten online preko nacionalnih Arhiva Nizozemske i Arhiva države Surinama.
Prvi dio Registra koji je obradio vrijeme od 1851 g do 1863 (kad je ukinuto ropstvo) je već je 2018 g. bio pušten online. Od 2019 g. su javnosti prezentirani dokumenti od 1830 do 1851 godine.
Dvije i pol godine se intezivno radilo na ovom projektu koji je vodio naučni tim jednog holandskog univeziteta i mnogi volonteri. Također uz pomoć mnogih sponzora koji su finansirali ovaj važan projekt.
Registar se sastoji od knjiga i dokumenata sa popisom imena SVIH robova i također robovlasnika , vlasnika plataža u državi Suriname. Imena robova, spol, datum rođenja, ime majke , pošto je kupljen/prodan, koje bolesti je imao/la. Sve je digitalno obrađeno i registrirano. U nekim slučajevima je to bio dosije koji je pratio roba tokom cijeloga života..
Nije teško zamisliti kako je sad onima iz 3, 4, 5 generacije Surinamaca, koji pronalaze sad cijelo stablo svojih predaka-robova. Mnogi Surinamci žive dragovoljno u modernoj Nizozemskoj otkad je država Suriname postala nezavisna 1975 g, oni govore holandski pa se mogu lako snaći u novoj sredini.
Nije lako ni onima koji u registru nalaze svoje pretke-robovlasnike. Mnoge holandske obitelji su još uvijek bogate zahvaljujući ondašnjim stečenim bogastvima oplođenim i uvećanim u matičnoj državi.
Totalna konfrontacija
Ali istina se mora znati a povijest naučno obraditi. Koliki je interes javnosti govori podatak da je ovaj prvi Registar samo u prvoj godini dana otvoren i pogledan 500 000 puta. Javljaju se i glasovi da bi država trebala obeštetiti pretke robova kao što država Njemačka još uvijek isplaćuje pretcima Židova mjesečne potpore i druge odštete…
Iz oba ova registra se može direktno iščitati uloga nekadašnje Nizozemske u nekoliko stoljeća robovlasništva. Na redu je novi Registar, koji će naučno pratiti i obraditi što se zapravo dalje događalo sa tim bivšim robovima i njihovim (budućim) obiteljima.