Sonja Smolec
Nikada neću zatajiti svoje porijeklo.
Potječem sa starih slavenskih ravnica
plodnih žitom i kukuruzom,
od ponosnih romanskih osvajača
i obilježenih izbjeglica koji su morali
promijeniti svoju zemlju, svoju vjeru i ime i dom.

Moje oduševljenje gori i plamti
za bjelogorične šume u jesen.

Dolazim s beskrajnom ljubavi
k divljim planinama prekrivenih snijegom
koje čuvaju medvjede, zečeve i srne.
Uživam u aromatičnom mirisu crnogorične
guste, ljepljive smole na mojim prstima.

Moje srce vječnom odanošću kuca
za tople obale mediterana
ispunjenih opojnim mirisima
ljekovitog bilja i cvijeća,
bijelim cvatom narančinih voćnjaka,
mirisima soli u zraku,
šaputavim zvukovima valova
i toplim pjeskom pod mojim stopalima.

Moj grijeh su smokve, mandarine i slatke datulje.

Teško obuzdajem svoju narav,
ona je divlja životinja sjevera
i nemirno more juga.
Moj glas ima uzlaznu putanju,
on je neobuzdana rijeka,
moj šapat je nježna pjesma,
moje ruke su krila kad govorim.
Pružam ih široko da te zagrlim
da sačuvam svu ljepotu na jednom mjestu