SUSRETI
piše: Emil Cipar
SLAVONSKI BROD – Prije nekoliko dana sam malo „nezgodno stao“ i nešto ozlijedio u „križima“. Imao sam par dana problema u kretanju. I u tih nekoliko dana upoznao sam barijere u gradu koje do tada nisam primijetio. Visoki nogostupi na prelazima ulica, stepeništa na ulazu u trgovine i javne ustanove, nedostatak liftova u istim…
Razmišljao sam o odgovornima koji tako nešto projektiraju. Bilo je to samo u tih par dana, a onda su tegobe prošle. Ipak …nešto sam svjesniji činjenice da postoje sugrađani koji se cijeli svoj život bore s tim nepotrebnim barijerama, jer na njih nitko nije mislio kod projektiranja, planiranja i izvođenja radova. Srećemo ih često na ulicama, ali rijetko razgovaramo s njima o njihovim problemima.
Neki dan sam sreo poznanika, koji je izgubio vid. Progovorili smo par riječi i na rastanku mu rekoh …doviđenja! Tek kod kuće mi pade na pamet da je to doviđenja …moglo zvučati licemjerno. On me sigurno neće vidjeti, pa makar se susretali svaki dan. Nazovem ga, ispričam se, a on mi kaže …kad bi to bio jedini problem onda bih mogao reći da mi je dobro. U početku moga sljepila imao sam psihičke probleme, ali su oni sada potisnutu svakodnevnim praktičnim problemima. U ovoj državi ti je lako dokazati da vidiš, ali pokušaj dokazati ustanovama i službama da ne vidiš, ili da ti se vid pogoršao. Ja sam slijep i moram živjeti s tim. Meni život može olakšati sljepački pas, ili štap, akustični uređaji… ali oko mene su drugi slijepci koji niti ne znaju da su slijepci. Oni su jadni i njih trebaš žaliti. Oni ne vide ono što je bitno u životu i tu nema niti pomagala niti pomoći.
U subotu je bio Dan osoba s invaliditetom. Povjerenstvo za osobe s invaliditetom Grada Slavonskog Broda upriličilo je druženje u „Slavonskom restoranu“. Dvorana restorana bila je puna, uglavnom osoba sa invaliditetom i njihovih prijatelja i rodbine. Opušteno veselje kao na svakoj drugoj proslavi …pjesma, ples, druženje…
Bio sam na proslavi i bilo je lijepo. Ipak me obuzeo neki osjećaj gorčine. Zbog čega nam je potreban „Međunarodni dan osoba s invaliditetom“ i zbog čega to treba posebno isticati kada smo svi invalidi. Neki sa vidljivim i društveno priznatim hendikepima za koje postoje pomagala, a ostali sa nevidljivim i trajnim hendikepima, kojih nisu niti svjesni.
Jer, ako netko projektira i izgradi školu, vrtić, bolnicu, a nije predvidio da nju trebaju koristiti i osobe sa tjelesnim hendikepima …onda i on ima teški hendikep.
U svakom slučaju lijepo smo se družili u „Slavonskom restoranu“. Uz prikladan program kroz kojeg je vodio Tomislav Goll, a nastupili su djeca iz dječjeg vrtića „Cekin“, članovi Udruge za promicanje inkluzije, učenici Osnovne škole „Milan Amruš“ i klub „Regoč“.
Slavlju su prisustvovali i gradonačelnik grada Broda Mirko Duspara i dožupanica Brodsko-posavske županije Ružica Vidaković.
Dan prije u petak 2. prosinca nagrađeni su volonteri i poslodavci godine.
-Godišnja nagrada za volonterski angažman pojedinca dodijeljena je Anđi Valić i Feridi Bošnjak
-Godišnja nagrada za primjere dobre prakse uključivanja volontera dodijeljena je dječjem vrtiću „Cekin“
-poslodavci koji su najbolje prepoznali kvalitete i mogućnosti osoba s invaliditetom, te im osigurali posao koji najbolje odgovara njihovoj preostaloj radnoj sposobnosti su: RIO-PAK, vlasnika Mate Mirkovića i REKORD TIM, vlasnika Marka Pejića.
Ovako slavlje nije mogao propustiti ni sveti Nikola. Podijelio je preko 400 paketa, a djeca su provjeravala njegov identitet. Nekako su sumnjali da je pravi. Ali ipak je bio pravi jer je darivao. Tko to danas još osim njega čini.