PA GDJE SU TI NAŠI HRVATI

IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE
piše: Sonja Breljak
Berlin/ Vikend iza stvarno pun događaja. Daj ti to stigni! Posebno nedjelja. Da sve planirano obiđem, mijenjam uobičajeni nedjeljni pravac pa umjesto na nedjeljnu misu u crkvu svetog Bonifacija u četvrti Kreuzberg u 13 sati, idem ka četvrti Wedding gdje je sjedište Hrvatske katoličke misije Berlin u crkvi svetog Sebastiana. Činim to kako bih nakon mise u pola 12 stigla na Božićnu priredbu Hrvatske  škole što se održava u dvorani HKM-a pa potom i u Veleposlanstvo RH na parlamentarne izbore. Prvi dio planiranog obavih s lakoćom. Crkva svetog Sebastiana je puna, dosta je i djece koja očekuju školsku priredbu. Ima naših Hrvata. Koristim prigodu zapjevati sa zborom u ovoj crkvi. Raduju mi se. Sopran uvijek dobro dođe.  Pravo rečeno, ja tako činim bez obzira u koju crkvu ulazim. Jednostavno …priključim se pjevačima. Njima pripadam i tu se ugodno osjećam. Po svršetku mise …eto me u dvorani HKM-a. Sve prepuno djece i roditelja. Jedni donijeli kolače, drugi doveli djecu, treći svratili iz crkve tek baciti pogled na priredbu. Žamor. Smijeh. Dosta poznatih lica. Odrasli koje nisam duže vremena vidjela …nose tragove godina ….poput i mene same, a djeca …ma, za neprepoznati! Lanjski mališani se protegli i promijenili glasove. Tri učiteljice skupljaju, dozivaju, prozivaju, organiziraju …šššš …čuje se glasno, pa razgovori postaju tiši …radnja se prenosi na malu pozornicu. Djeca govore, pjevaju, glume  a odrasli ćute. Puno ruku pljeska … ima naših i malih i velikih Hrvata.
Priredba završila. Dogovaram s učiteljicama i djecom koje točke će ponoviti na skorom Božićnom prijamu Saveza Hrvatskih društava pa onda …pravac Veleposlanstvo RH. Ahornstrasse! Mala je to, kratka ulica. Prema nazivu …u njoj su stabla javora. Poodavno već čini mi se, gradskoj upravi berlinske općine Schoeneberg, Savez hrvatskih društava Berlina podnio je prijedlog ovu ulicu preimenovati u Hrvatska ulica …ali  ne sjećam se stiže li kadgod kakav odgovor tom prijedlogu.
Zgrada Veleposlanstva, oku je lijepa, renovirana, stara građevina pod zaštitom države. U konzulatu koji je u prizemlju, nedavno podigoh novu hrvatsku putovnicu mlađoj kćerki. Starijih dvoje sami su to obavili. Nisam rijedak gost ovdje prigodom kakvih političkih ili kulturnih događaja. Novinarski, tekstom i fotoaparatom, rado propratim zbivanja.
Sad …suprug i ja smo u ulozi onih koji daju svoj glas na parlamentarnim izborima. Prema boravišnoj prijavi, pripadamo VI. izbornoj jedinici. A starija kćerka …koju usput “pokupismo” jer je željela dati svoj glas, pripada u XI. izbornu jedinicu, onu u kojoj glasuju državljani Republike Hrvatske bez prijave boravka u Hrvatskoj.
Izbore ovdje sprovode i prate tri biračka odbora. Najveća gužva na onom od A do J. E, tu smo! Pa malo počekasmo.
Dva dana su članovi biračkih tijela i uposlenici Veleposlanstva čekali potencijalne glasače. Prethodna registracija bila je obvezna za sve osim one koji …poput primjerice moje kćeri … imaju prijavu boravka i prebivališta u Berlinu i da tu adresu nisu u međuvremenu mijenjali. Koliko posla s registracijom, obavještavanjem …pismenim …usmenim, koliko formulara, formiranja odbora, sastanaka, sabiranja lista, kutija …
Rezultat je sad tu. U Hrvatskoj su prvi izborni rezultati brzo zbrojeni. Pobjednici i pobijeđeni poznati su. Rezultat i ne iznenađuje …vele analitičari. A u iseljeništvu? Što s ona tri glasa? Ili bolje upitati …što s glasanjem u budućnosti. Brojevi govore kako je u Njemačkoj od potencijalnog glasačkog tijela od minimalno oko stotinjak tisuća hrvatskih državljana, na parlamentarne izbore izašlo  8351. Eh, ta registracija …reći će neki …ona je svemu kriva! Ma, je li samo to u pitanju? Bez potrebe bilo kakve registracije, na izbore je u Njemačkoj moglo izaći 41 tisuća hrvatskih državljanja …kažu mi u Veleposlanstvu RH. Ma vidi!  Pa gdje su ti naši Hrvati? Ni berlinski pokazatelji nisu ništa inspirativniji. Put do Veleposlanstva našlo je tek 613 glasača. Neki se nisu stigli registrirati a htjeli su glasovati pa ne imadoše to pravo, neki nisu znali, nisu htjeli, nekima je daleko …i tako redom.
Bilo bi vrijeme …hladne glave, razmisliti, u kakvoj to izbornoj računici već godinama sudjelujemo a da istinski izabranog predstavnika iseljeništva ipak nikad nemamo. Bilo bi dobro razmisliti o stvarnim vezama i načinima iznošenja potreba i mišljenja iseljeništva u domovini. Bilo bi dobro razmisliti o pozitivnoj ulozi i slici hrvatskog  iseljeništva koje se neće koristiti i iskoristiti tek u predizbornim kampanjama, čudnim listama, imenima koja gastarbajterskog kruha nikad okusila nisu. Čini to iseljeništvu medvjeđu uslugu. Nešto tu ne štima čim se ljudi ne odazivaju, ne zanimaju. Bilo bi dobro razmisliti i o dopisinom glasovanju. Bilo bi dobro, dobro razmisliti, razgovarati i dogovarati, kako dalje, s kim, s čim, kuda …ili ćemo se i u pravilnim vremenskim razmacima, kod izbora ovih ili onih opet u iseljeništvu zadovoljiti opet samo pitanjem:- Pa gdje su ti naši Hrvati?