SVIJET JE MALI A ILOK VELIKI

SUSRETI
piše: Ankica Karačić
Svima dobro poznata izreka …lako ti je biti poznat u svijetu, budi ti poznat u svom selu! …iako je gotovo otrcana, čovjeku …kada mu se desi  njena potvrda, ne bude svejedno.

U Ilok sam došla iz Vojvodine kao mlada 20 godišnja  djevojka i počela sam raditi kao modna kreatorica.

Kako to obično bude …napila se iločke vode a kasnije i iločkoga vina …srela Hercegovca, koji se već integrirao u Sremca i …ostala zauvijek. Mislim …ostala zauvijek duhom Iločanka, jer od 91. godine živim u Njemačkoj, a u Ilok dođem dva do tri puta godišnje.

U Njemačkoj sam postala poznata umjetnica …izlagala sam u 25 zemalja. Ove godine: Madrid, Malaga, Beč, Dubrovnik, Argentina, Peru i Kina.

Svejedno …kad dođem u Ilok i prođem mojom ulicom …čujem iza sebe razgovor …tko je ova gospođa …a druga će …ja mislim da je to nevista od Ivana Karačića.

Sada ću vam ispričati što mi se nedavno desilo u svijetu pa prosudite sami:

Dugo sam se pripremala za izložbu u Kini i napokon krajem studenog, suprug me odveze u Düsseldorf na avion. Kada sam prošla carinu i sve preglede, sjednem pored stvari i čekam na poziv za ulazak u avion.

Nedaleko od mene sjedi jedan korpulentan muškarac sa jednomjesečnom bradom, a pored njega puno mlađa žena. Odmah sam primijetila da gledaju u mene i nešto pričaju o meni.

Nakon kratkog vremena ustaju oboje, prilaze mi i plašljivo pitaju na njemačkom:

-Jeste li vi slučajno Ankica Karačić i gdje putujete?

Pomislih …Bože je li to moguće da me u tako jednoj velikoj zračnoj luci ljudi prepoznaju?

Na kraju se ispostavilo da su to bili poznati Mađarski umjetnik Akos Sziraki, koji živi u Njemačkoj

I mlada nizozemska umjetnica  Diana, a putuju na istu izložbu u Kini kao i ja u Zhengzhogau.

Nakon dugog leta stigli smo u Peking. U Pekingu smo morali 12 sati čekati u zračnoj luci na daljnu vezu.

Bila sam nervozna od 12 sati čekanja, a očekivala sam da će se možda pojaviti netko iz našeg veleposlanstva iz Pekinga, jer ih je suprug o svemu obavijestio. No očito nešto nije klapalo. Bila sam  ljuta na supruga i na njih. Pomislila sam …opet je ovaj moj nešto uprsk’o, a i drugu verziju …sigurno ja nisam u opisu radnog mjesta naše diplomacije.

U trenutku kada spiker poziva da se pripremimo za ukrcavanje …za mene opet hladan tuš:

Prilazi mi jedna mlada kosooka žena (ja još uvjek ne razlikujem Japance, Koreance i Kineze) i pita me na Engleskom …jeste li vi možda gospođa Ankika Karakiki?

Krv mi se sledi u žilama. Pomislih …Bože zar opet …zar sam dotle dogurala da me na ovom dalekom istoku prepoznaju kao Davora Šukera ili Mirka Filipovića.

Kasnije se ispostavilo da je to poznata korejanska umjetnica Jongsook Lee, koja sudjeluje na istoj izložbi kao i ja.