PROZOR NOĆAS MORA PASTI

ZNA SE!!!
piše: Emil Cipar

Nonsens zvan referendum se nastavlja. Stižu odgovori od „mjerodavnih“, ali oni unose samo veću pomutnju i nejasnoću. Ne bih htio o pojedinostima, ali moram neke od njih navesti.

DIP (Državno izborno povjerenstvo) sasvim nelogično propisuje prethodnu registraciju birača. Za parlamentarne i komunalne izbore ona je djelomično logična, ako se želi ignorirati potreba inozemnog biračkog korpusa za vlastitom izbornom jedinicom. U tom slučaju je važno znati gdje je koji birač prijavljen u Hrvatskoj kako bi se mogli pripremiti listići iz te izborne jedinice.

Na referendumu međutim i Ante iz Imotskog i Ivo iz Velike Kopanice u Slavoniji glasuju na istom listiću i odgovaraju na isto pitanje. Zbog čega je onda važno znati odakle je tko. Bitno je ustanoviti njegovo pravo glasa, a zbog toga nije potrebna prethodna registracija.

Kao prvo …ovaj referendum je ukazao u kakvom jadnom stanju se država nalazi i tko joj pravi i tko joj i kako tumači zakone.

Kao drugo …ovaj referendum je ukazao na jadno stanje hrvatskog iseljeništva. Nemaju svoga glasnogovornika koji bi zastupao njihove interese.

HČSP (Hrvatska čista stranka prava) je opravdala svoj naziv i ukazala na pravnu prazninu, opravdano tražeći da se poštuju postojeći zakoni, ili da Ustavni sud popuni tu prazninu nekom svojom razumnom odlukom.

U ovoj borbi za pravdu ostali su nažalost sami. Nikakve podrške ni od koga. HSK (Hrvatski svjetski kongres), koji za sebe rado tvrdi kako predstavlja interese… ali pogledajte što o sebi kažu sami na svojoj web-stranici:

Dobrodošli!

Pozdravljamo Vas na internet-portalu Hrvatskog svjetskog Kongresa u Saveznoj Republici Njemačkoj (HSKNj).

Kao krovna udruga zalažemo se za interese Hrvata u Njemačkoj, gdje živi 400.000 osoba s hrvatskim korijenima, te želimo biti spona između iseljeništva i Domovine, te pomoći u korištenju ogromnog potencijala hrvatskih iseljenika za dobrobit Hrvatske.

Mijo Marić
Predsjednik

Dakle taj moćni Kongres prenosi o refrendumu samo ono što mu je stiglo iz Zagreba i ne upušta se u pravne nejasnoće. Postavlja se logično pitanje …čije interese stvarno zastupate gospodine Mijo Mariću?

GONG …nevladina udruga, koja za sebe tvrdi da je takva, kaže da je ukazala na nelogičnosti, ali ipak savjetuje da se za sve nejasnoće treba obratiti DIP-u. Znači vrtimo se u krug i vraćamo se na shvaćanja prava koje je postojalo u doba Turaka, a ono glasi:

Kadija te tuži, kadija ti sudi.

I jebeš takvu nevladinu udrugu, koja se pokorava odlukama vlade.

Uz puno nejasnoća i nelogičnosti ipak se jedna stvar jasno iskristalizirala, a to je …svim silama dovedesti do samo jednog rješenja, ignorirajući sva pravila demokracije. Ovaj referendum MORA PROĆI, po načinu kako je za vrijeme druga Tita …Prozor morao pasti.

To znači …što koštalo, koštalo… Hrvati nemaju nikakve mogućnosti reći NE novom savezu.

Jer …u tako bitnom pitanju svaka bi država kojoj je iole stalo do demokracije nastojala dobiti veliki demokratski legitimitet od vlastitog naroda. Nastojala bi na biračka mjesta animirati što veći broj stanovnika, jer odluka koja se donosi odlučivat će desetljećima o sudbini nacije.

Hrvatska vlada čini upravo suprotno, a u tome joj svesrdno pomažu i DIP i GONG i HSK, koji u svojim redovima imaju pravne stručnjake, što su do sada često dokazali na benignim primjerima, nevažnim za budućnost nacije.

Tako na primjer HSK svoje pravne resurse koristi za ganjanje duhova iz prošlosti.

GONG-ovi strčnjaci priključuju se bezuvjetno nelogičnim pravnim tumačenjima DIP-a.

Da se razumijemo. Nisam za to da hrvatske političke stranke imaju svoje ogranke u inozemstvu, jer one mogu donijeti samo raskol među iseljeništvom.

U ovom slučaju sam sretan da imamo jednu takvu, koja može podići svoj glas i ukazati na nepravdu. Ali to je samo kap na vrućem kamenu i neće i ne može spasiti čast demokracije, jer Prozor mora noćas pasti, pardon …Referendum mora proći. Tako je odlučio Vrhovni štab na čelu sa drugom Šeksom i svim ostalim drugovima koji jedini u tome vide neku korist. Nevažno je što misle oni koji će za to proliti svoju krv, znoj i suze.

Da nije žalosno …bilo bi smiješno. U svibnju 1991. hrvatski narod referendumom potvrđuje izlazak iz jednog saveza. Nije bilo prethodne registracije birača. Na referendum je izašlo 83,56 posto birača. Njih čak 94,17 posto izjasnilo se potvrdno za prvu opciju. Za ostanak Republike Hrvatske u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj državi, što je bila druga ponuđena opcija, glasalo je tek 1,2 posto birača.

To je bio demokratski  legitimitet per exelence. Da se to sada neće ponoviti više je nego jasno, iako su mnoge prepreke uklonjene i iako se zagovornicima novog Saveza pogoduje u svakoj prilici. Pitanje je samo kada će nas ponovo početi hapsiti zbog demokratskih svjetonazora.

HČSP nije sigurno moj svjetonazor niti moj izbor. Ali ovaj puta …kapa dolje Davidu. U svakom slučaju stranka koja će moći svojim unucima pogledati u oči, podrazumijevajući naravno da njima demokracija neće biti nepoznati pojam, kao što je ona danas predsjedniku HSK-a.

Slobodan pristup izbornim mjestima u inozemstvu ne može bitno izmijeniti krajnji rezultat referenduma. Čemu onda strah od birača, čemu šutnja HSK-a, čemu nepotrebna registracija? Jedino kao dokaz da je hrvatsko iseljeništvo i dalje stado bez pastira, kojega …kod, za naciju važnih pitanja …treba isključiti iz odlučivanja.

 

 

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
5 Comments
Newest
Oldest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Ante Karacic
12 years ago

Neopterecujte se glasanje je samo
farsa. Bit ce sta ce biti glasali samo zivi
a i da im pomognu i mrtvi.
Ante Karacic

WW
WW
12 years ago

LOZO mogao si zamoliti i pripradnike stranke da te nauce i pravilno odgovarati, a mozda i prrevise ocekujem

Ivan Lozo - HČSP
Ivan Lozo - HČSP
12 years ago

Zato sto su hrvatski a ne kineski drzavljani!

WW
WW
12 years ago

Vec dugo me opterecuje to pitanje i nikako da sama sa sobom konkretno razjasnim: Zasto bi oni koji ne zive u jednoj drzavi,koji cak ni nikad nisu zivjeli trebali odlucivati o stanju u istoj toj drzavi. Moji roditelji zive u njemackoj nikada nisu htjeli glasovati s rijecima: nemam pravo!