KRATKA PISMA IZ DOMOVINE
piše: Marija Matijašević
Stružec/Prošle subote, 21.01.2012. godine, otvorila sam novu radionicu za žene u mojem Stružcu. Skupile smo se u društvenom domu Stružec. Ponijela sam: puno konaca u boji i onih glicavih, trakica samtastih uskih i širih u boji, vezica, ukrasa oblika srca, cvijeća, školjaka, špenadla kratkih kojih ovdje nema …sve nedavno kupljeno u BerlinU. Večer je …19 sati ….skupile se žene. Počele smo na sapunima raditi opletene košarice. Uz puno priče, smijeha i rada, izašli su prekrasni ukrasi. Satima su vrijedne ruke pikale špenadle u sapune i opletavale ih. S napršnjakom i bez njega.
Bilo je i žuljeva. Košarice raznih boja i oblika …s krilima i bez. Svestrana mašta sposobnih žena napravila je čuda. Ostadosmo do kasno u noć, nitko se nije žurio doma.
Ove subote se nastavilo, skoro do pola noći a još smo i doma pokoju košaricu napravile. Pravo smo se zarazile košaricama.
Zlatica je počela s novim idejama opletanja, a mi smo stalno ispitavale …kako će …što će to biti. Kad ono … prekrasan anđeo, rad vrijedan svake pohvale.
Neke žene su donijele svile raznih boja, namotali smo ih u klupko i kasnije njima omatali košarice ili anđele. Tko zna kuda će se to sve okrenuti i kakve ćemo još figure izmisliti.
O nazivu ove radionice bilo JE nekoliko prijedloga a pošto smo počele s košaricama, mislim da je to ipak najbolji izbor.
Svima čitateljima “Hrvaskog glasa Berlin” šaljemo lijepi pozdrav iz Domovine!
Svi aranžmani su vrlo lijepi. Vidi se da ste ih radile sa puno volje i ljubavi. Krasno je to što se družite te si na taj način uljepšavate svakodnevnicu a uz to nastaju prava mala umjetnička djela. Željela sam odabrati najlijepše dijelo, ali teško se bilo odlučiti pa sam u pomoć pozvala supruga i tada smo se odlućili za roza košaricu sa volančićem poslijednu u nizu. Sve žene iz radionice naljepše pozdravljam i želim još mnogo raznih lijepih dijela. Marija.
neće mi naći druge slike
Draga Marija, čestitam!
Stvarno su prekrasne košarice. Drago mije da Ti se ostvarila želja.To smo htjele nas dvije raditi u Berlinu, ali eto…..
Pozdrav
teta Liza