Marijan Gubina: “260 dana”
Bio je to ugodan san. Gotovo da sam svjestan tog laganog ljetnog povjetarca što korača po mojoj postelji.
-Marijane, sine, brzo, ne boj se! …bile su riječi moga oca koji je uznemiren prekinuo moj san, uplašen jednako kao i ja. U naručju me iznosio iz sobe. Eksplozija… puno manjih eksplozija… lomovi stakla, crijepa… dim, plač majke, ružni jecaj sestara prekida moj san i pretvara javu u moru. U uskom…