TRI PISME KAO ČESTITKA

Uredništvo
Dragi naši čitatelji, pišete nam sve više i više. Vaše nam riječi, poruke i prilozi, poput svjetiljke, pokazuju putove kojima trebamo kročiti. Vi idete s nama a mi za Vama! S Hvara nam stiglo pismo u kojemu stoji: –Poštovani, dobih obavijest od pjesnikinje Dubravke Borić, na koju adresu mogu poslati čestitku našem sugrađaninu, Starograđaninu, Miroslavu Harašiću, koji me naziva rodicom, za njegovu uspješnicu,  40. obljetnicu rada. Činim to ovim pjesmama posvećenim našem otoku i Starome Gradu. Pjesme su iz moje posljednje  zbirke pjesama “Medajuni”. Tople pozdrave sa osunčanog Hvara …šalje nama i Vama, hvarska pjesnikinja, Marica Buratović. A u privitku poruke …blago rečeno …pravo blago! Postajemo škrinjica za predivnu poeziju na čakavici. A i Maričina će čestitka …njene predivne Tri pisme …ovim putem stići u prave ruke …one Miroslava Harašića ali i svih drugih ljubitelja poezije. Uživajmo zajedno!

Muoj škuoj je usidren bruod

Muoj škuoj
je usidren bruod
bruod moreš
pinku maknit
žunte moreš
istjjegnit
škuoj
nijećeš ni marvicu
pomaknit.

Sa škoja moreš
u more skočit
ili u nebo
poletit.

Puno ih je
život izgubilo
jer je muore uzavrilo.

Kad bi se
arija jila
a muore pilo
na mojemu škoju
bi se lipo živilo.

Za svo blogo
ovega svita
sa ovega
usidrenega broda
jo ne bi išla.

Storemu Grodu – Farosu, rojenemu 384. godišća pri Isukarsta

Nison se u tebi rodila
vrimenon son te zavolila
jude, dicu
svaku nojužju kolicu
di stina svako
svoju dušu imo.

Žene, lipe peršuone
vijelima zamotone
bez dlake na jaziku
za otrijest prediku.

Muškije, koji su oduvik
gospoda bili
šjalpete svih kolurih
oko vrota nosili.
Posli matutine Storon Rivon
šotobraco sa ženuon šijetali
klobuke skidali
svih rijedon pozdrovjali.

Valu, iz kojie su veli judi
u bili svit zajidrili
tila sobon vazeli
duše ovuode ostavili.

Pjace, nanovo posaližone
judima već nisu
ruke isfrižone.
Nikima se na guzici
žuji činidu
prid kafićima
ča urima sididu.

Crikve, lipe od starinije
pune bloga i milinije,
na nikije vajo
žvijelto lavurat
rospukline šalvat.

Tvardoj, u kojemu je ka u raju
di se još uvik cipli praćakaju.

Kuće, od stinije sa sulorima,
skalinima, ponarima,
smišnin fumorima,
zapušćene, napušćene,
prodone zavonjale
tujima parfumima,
priko lita afitone
zimi zjodu zapuntone.

Skula, moja jubov velika
gnjizdo četiri akademika
kojima se divimo
sa kojima se dičimo.

Ni ovo sve unefol
grode muoj!
Dokad buden list,
u crikvu ću hodit i tebe volit.

Faroska hora naše blogo

Na sva zvona
na sva justa
na sve bonde
raširi se glos:
Ager je priznat
UNESCO ga na listu stavi.
Raširi nad njin krila
da slona na njega ne pade
da ga koja nevoja ne snojde.

Kad su se doselili
pri veće od dvo mijora
i četiristuo godišć
Garci su grod Faros podigli,
poje razdilili,
lipe particele štanpali
kolnikima prigrodili,
lozje i masline nasodili
kućice, trime, teze, gustirne,
kamenice i pjovere nagrodili.
Do današnjih don
namin dohronili.

Istina je da smo puno
tega nehoteć privridili;
kolnike razvolili,
ceste i pute nove probili,
razvolit kućice i trime dozvolili,
ziemju razvozili,
betunske kućice podigli,
arodrom  usrid njega napravili
lipotu mu nagardili.

Hora je nojveće starogrojska,
malo manje dolska,
varbonska, varbovaška
i jelšonska.
Ko duojde ne pita čihovo je,
već gledo kakovo je.

Usrid je voda Dračevica
smuog za lovce i tičice,
pokora za težoka
loza mu dokasna u vodi plije.
Nikad su se tuon vodi
u sušna lita radovali
tuote su svoje živo i brove napojali.

Rodna je i tusta
tuot zemja;
jubi lozu,
verduru darije
masline blagoslivje.

Grod Fraros je glova ,
a hora njegovo tilo,
jedno sa drugin
dobro se sjubilo.

Hora je soma po sebi
danas naše veliko blogo;
judi cilega svita
k namin ćedu dohodit
i sve o njuon lipo govorit;
još kad bi mlodi
od njie i svojega lavura
mogli dobro živit;
sviman bi nan tuo blogo
još veće bilo drogo.