KOLUMNA POVODOM
piše: Sandra Marelja-Mujić
Na ovaj ili onaj način, prođe nam ovih sedam dana u znaku bjelosvjetskih zvijezda, te smo imali stimulativnog materijala da preživimo još jedan čemerni tjedan u Hrvatistanu. Nakon što smo se na jedvite jade izvukli iz snježne okupacije, sažalijevajući se do beskonačnosti i ližući se uvijek po istoj rani, trgnuše nas vijesti iz svijeta glamura što nam krvotok vrati u standardne amplitude.
Tragična smrt velike američke pjevačice od prošle subote doprla je do sviju, pa čak i do onih koji su zadnji mjesec dana imali samo hirovito prisustvo struje zbog vremenskih uvjeta i samim time smanjenu mogućnost razmjene informacija.
Nevjerojatno je koliku komunikacijsku euforiju je to izazvalo, nevjerovatno koliko danas zvijezde očito usamljeno žive, a izrazito javno umiru. Više znamo i čitamo o toj nesretnici , i što je najgore, i zanima nas više, nego susjeda koja živi dvije kuće dalje i kojoj niti prezime ne znamo, a cijeli život ju kurtoazno pozdravljamo i na kraju se ne potrudimo ni na sprovod otići jer moramo ostati pola sata dulje u uredu.
A, ovoj nesretnici smo mogli sprovod pratiti i preko interneta, dobro da nismo dobivali sms poruke sa posljednje joj službe riječi. Teško da će njoj i nama to šta značiti, teško da joj je išta pomoglo u životu, išta od onog za što mi obični smrtnici mislimo da bi nam život izgledao posve drugačiji , npr. da imamo svoje inicijale od brazilskog mramora na dnu vanjskog bazena, a na dnu onog unutarnjeg barem ugraviranu pozlatu slova.
Ženi koja je imala jedinstven glas i jedinstvenu ljepotu, kao i jedinstven bankovni račun nije pomoglo ama baš ništa u trenutku kada se na najlapidarniji način utopila u svojoj kadi, bila je u tom trenutku samo najobičnij čovjek od krvi i mesa, kao i svi mi, iako nije kao i svi mi prevrtala artikle po policama Konzuma tražeći što je na akciji i nije uvjeravala sebe da će joj ona krema iz dm-a odnijeti do sutra dvije bora manje oko okica nakon što završi sa brisanjem poda u kuhinji i odnese usred noći rublje da se suši na balkon. Najtragičnije od svega je što je milione ljudi usrećila glazbom doživotno, a svoju nesretnost, očito, nije mogla sanirati nikako, čime je opet, hranila milijune infožednih duša diljem svijeta.
Drugi pendant zvijezdanim ovotjednim događanjima je vilinska pojava glumačke joj kolegice sa tih istih prostora koja se iz petnih žila trudila promovirati svoj film ratne tematike na ovim prostorima, potežući svoju brojnu dječicu i dadilje za sobom i ocvalog mužića u pozadini.
Zvijezda. Jes’ bogami, ‘ko god se Baščaršijom prošetava u Versaceovoj haljini je sigurno zvijezda kakvu ne pamtimo. Na čast njenim dobrim namjerama i djelima, od srca joj želimo da joj film i u tom smislu napuni blagajne te nastavi sa istima, a i da joj ostane za još koju haljinu.
Nema vam većih zvijezda za mene od mojih prijateljica ovog tjedna. Jedna je provela Valentinovo vičući na šalterima javnih službi i boreći se za svoja osnovna prava, da bi se poslije toga išla brinuti o svojoj rodbini cijeli dan, druga je , nakon cijelog svog obiteljskog …radnog tjedna spremila i odradila prekrasan dječji rođendan sa svim mogućim delicijama i sa svim mogućim ugodama koje se mogu nekome ponuditi, a da se taj isti osjeti i u jednom trenutku neugodno, a treća je , na moju opću radost, poslala sms da je zaljubljena. Eto ih. Zvijezde tjedna.
I po najvećem mraku iznoseći rublje na sušilo kao neke crazy babe, kako kaže M. Gavran u svojoj „Najluđoj predstavi na svijetu“, moje prijateljice su znale da i najtamnija noć ima negdje svoju zvijezdu i nisu je prestale tražiti između majice koja se prefarbala u mašini i čarape koju je perforirao novi kućni ljubimac. Ako je i nisu odmah pronašle prostim okom, negdje je strpljivo svijetlila za njih i čekala da ju nađu.