Marijana Dokoza
Neostvareni san ispod nogu pijetlova
Koji jutrom moje duše radosno buđahu
Ne razumiju ih one, ali niti ne čuju im riječi
Koje zborim iz šumova daljine
Ne promatrajte me kao da ludost sam
To je samo tuđina ukopana u srcu ostarjelom
Iščitana iz lica nesretnih ptica
Koje vape za svijetlom i rosom mokrih livada
Smatraše me mnogi poludjelom u svom zraku
Ipak, jedina je moja poruka
Poslana rukom bijelom, promrzlom od hladnoće tuđe
Provodim dane u licima vječnih stranaca
Ja bi rekao
Stranac sam stranac
i u rodnome kraju..
i ako me u njemu
svi dobro znaju.
Neki bi rekli fureš
ili dotepenec.
Stranac sam tamo
i simo gdi živim i radim,
kud got hodam
i kuda se krećem
na ovoj zemaljskoj kugli.
Tak mi je više sve jedno
gdi sam stranac,
u ovome bijelome svijetu,
bilo u tuđini ili u rodnome kraju.
I te kako sam se već priviknuo
na taj stranački život.
Wow, prvo sam pomislila da je ovo djelo profesionalca, a ne amatera. Svaka ti čast.
dragi moj kolega, hvala na pohvali i savjetu kojeg ću rado poslušati
Draga moja kolegice. Ovo je odlična pjesma. Ja iz nje lako iščitavam i visinu Tvoje naobrazbe. Pjesma može biti neponovljivo antologijska sa manjim doradama. Čistim srcem sugeriram da semantičku zgruvanost prve strofe popraviš jer je kongruencija zatajila. Izbaci riječ poruka i preformuliraj treću strofu. Hvala Ti za sladak ugođaj koji si mi pjesmom pružila, meni i ćitateljima, naravno. SJAJ NOVIH METAFORA IZ PJESME IMA JAKOST KOJE MOŽDA NI SAMI NISTE SVJESNI.