Marijana Dokoza
Još si uvijek hrana kojom utažujem svoju glad
Moja si bol i nemir,
Je li to bila ljubav?
Odabrala sam njega.
Zbogom moja ljubavi sa brežuljaka zelenih,
Ne znam postoje li toliko tužne riječi
Koje bi opisale svu bol i ovo stanje,
I primile suze koje me noćas obuzeše
Zbogom moja prošlosti, sve moje,
Je li ljubav to bila, kako ću znati?
Još je u meni nešto što pripada tebi,
Ali time stvaram stih.
Je li sebično? Možda uskogrudno i nemilosrdno?
Ali, ne puštam te, iako ti kažem; zbogom.
S vremena te zovnem jer si još ovdje!
Ali sad zbogom, moja ljubavi sa zelenih brežuljaka!