Osnabrück/ Najbolji ambasadori hrvatske kulture su oni samozatajni vrijedni i uspješni pojedinci, koji bez velikih najava, bez nepotrebnog patosa …na svome radnom mjestu svojim ponašanjem pružaju sliku hrvatskog čovjeka. Takve osobe su svugdje rado prihvaćene i njihov nenametljivi savjet se pozorno sluša.
U Osnabrücku živi takav jedan ambasador, točnije ambasadorica. Ana Kirchmayer-Wonnemann se zove i potječe iz zagrebačke glazbene obitelji, a violinu je počela svirati sa sedam godina. U Zagrebu je 1995. godine završila glazbenu akademiju nakon čega se odlučuje za poslijediplomski studij u Njemačkoj. Posljednjih osam godina živi u Osnabrücku gdje je stalna članica Simfonijskog orkestra. Također svira u jednom manjem sastavu koji izvodi baroknu glazbu i sudjeluje u različitim glazbenim projektima.
Kolegama je savjetovala da se okušaju sa interpretacijom jednog hrvatskog kompozitora …Borisa Papandopula. Pokušali su, oduševili se i napravili koncert.
Sekstet za dvije violine, violu, violončelo, kontrabas i klavir hrvatskog skladatelja Borisa Papandopula (1906. – 1991.), te Klavirski kvintet u Es Duru, op. 44 Roberta Schumanna (1810. – 1856.) izveli su stalni članovi Simfonijskog orkestra Osnabrück: Adrian Wonnemann, Ana Kirchmayer-Wonnemann, violine, Gabriele Heinecke, viola, Lavinia Reck, violončelo, Matthias Wernecke, kontrabas i Thomas Leuschner, glasovir.
Bio je to povijesni događaj za Hrvatsku, jer je prvi puta u povijesti kazališta u Osnabrücku izvedena skladba jednog hrvatskog skladatelja.
Boris Papandopulo je svojom osobnošću, znanjem, profesionalnošću, širinom djelovanja i svojim opusom zadužio hrvatski narod. Ova izvedba u kojoj, osim Ane naravno, sudjelovali isključivo njemački profesionalni glazbenici, veliki je doprinos širenju Papandopulova imena i hrvatske uljudbe izvan njezinih granica.
Nakon koncerta javila nam se oduševljena Ana:
Današnji koncert prošao je fantastično!! Nijemci su bili oduševljeni našim Papandopulom, i to u tolikoj mjeri, da su odmah poželjeli čuti njegove ostale skladbe, a pao je čak prijedlog da se na našem kazalištu u Osnabrücku izvede i jedna od njegovih opera!! Što i koliko će se moći ostvariti, pitanje je …ali vjerujte mi …dati ću sve od sebe!
Vjerujemo ti Ana i čestitamo ti u naše, kao i u ime svih čitatelja „Hrvatskog glasa Berlin“.
Važno za napomenuti. U Osnabrücku živi jako malo Hrvata, stotinjak možda. Ali kako vidimo dovoljno je da je među njima jedna prava, a naša Ana to bez sumnje jest.
Kritika u Neue Osnabrücker Zeitung nije mogla biti bolja.
Hvala Ana! (ec)
Cestitam! 40 ljeta u braku nije sala. Evo i proljece je na pragu pa bi mogli razveseliti suprugu kakvim poklonom, npr. tamne naocale koje joj dobro pristaju.
Da ne bi bilo zabune, nisam ni jezikoslovac niti opticar.
Pozdrav
Gospodine Serdar-ono sa bosanskim radiom Vam je super.
Molim za jedan gramaticki savjet.
Za par dana ja i supruga punimo 40 g0dina braka.
Najcesce smo se za to vrijeme posvadjali zbog gramatike jer ja kazem NAOCALE a ona NAOCARE:
Jos nismo uspjeli otkriti tko je u pravu a 40 godina
proleti-
Zato cu Vam ispricati jedan vic:
Pitanje-Sta bi muskarci radili da imaju grudi kao zene.
Odgovor-Igrali bi se po citav dan.
Sa stovanjem Ante
Gospodine Karacicu, mi se razumijemo kao u onom razgovoru na bosanskom radiju:
Voditelj: Vi ste, dakle, pjesnik?
Slusatelj: Da.
Voditelj: Amater?
Slusatelj: A ne. Ona nije. Radi malo u basti i tako to.
Gospodine Serdar.Barem 50% onih koji su dali zivote za Hrvatsku su lose stajali sa gramatiikom. Nasuprot 90 % onih koji su oplaackali Hrvatsku su bez grreske govorili gramaticki.Ovim drugima nebi orah uzeo iz ruke.No nisam uopce reagirao zbog toga. Nerviraju me druge stvari kao na primjer; Ukomunizmu ako si nesto rekao odmah bi te poklopili. Ti suti ti si se vjencao u crkvi, A u danasnjoj hrvatskoj ako postignes nekakav uspjeh kazu sta mu to vrijedi ne govori gramaticki. Morate znati ne ide sve gramaticki, Naprimjer. Sremca nauciti da kaze Srijem ili onoga koji je sa Sirokoga Briga da kaze… Read more »
Bravo Ana, tako treba! Čestitke!!!
Gospodine Karacicu, najljepsa hvala sto ste meni koji tupi, dakle tupavom, objasnili sto je primjereno a sto nije. Priznajem da mi (tupavom) nije jasno zasto ne bi uzeli orahe iz ruke nekoga tko govori “cisto gramaticki”. Znaci li to da nema ciste ruke ili ne daj Boze namjere, ako govori “cisto gramaticki”? Jedete li vi uopce orahe?
Dragi moj Serdare. U ovakvim prilikama je neprimjerno tupiti o gramatici.To su umjetnici i
uspjeh su postigli kroz glazbu. Ljudi se ne bave gramatikom.
Znam puno ljudi koji govore cisto gramaticki.
Svejedno im ne bih uzeo orah iz ruke.
Pozdrav od Ante Karacic
“Najbolji ambasadori hrvatske kulture su oni samozatajni vrijedni i uspješni pojedinci, koji bez velikih najava, bez nepotrebnog patosa …na svome radnom mjestu svojim ponašanjem pružaju sliku hrvatskog čovjeka.” Dok je takvih, a uvijek ih je, bit će i nas i hrvatske budućnosti. Bravo seka! Pozdrav iz Domovine Hrvatske i Zagreba!
Hvala Serdar, ispravljeno!
Cestitke gdji Ani Kirchmayer-Wonnemann i ostalim clanicama/ clanovima orkestra. Autoru/autorici teksta mali minus jer umjetnicu proglasava “ambasadorkom” sto bi osjetljivije umjetnicke duse moglo i povrijediti.
Ispravno bi bilo ambasadorica odnosno veleposlanica hrvatske kulture. Za vasu utjehu i hrvatski predsjednik u svom odgovoru ovom portalu koristi srbizam “diplomate”, sto bih mu bio spreman oprostiti kad bi se radilo o nekoj finijoj ironiji. Medjutim, stvarnost je puno gorca…
Svaka čast
samo naprjed
Ana