HRVATSKI JEZIK ILI ONO ŠTO JE OD NJEGA OSTALO

Tanja Španjić
I ove su se godine od 11. do 17. ožujka obilježavali Dani hrvatskoga jezika. Javnim priredbama, izložbama, predstavljanjima knjiga, predavanjima i sličnim aktivnostima nastojali očuvati i osnažiti kulturu hrvatskoga jezika.

Još od 1991. godine Danima hrvatskoga jezika obilježava se potpisivanje Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, kojom su se hrvatski znanstvenici i jezikoslovci suprotstavili odlukama Novosadskoga dogovora, sklopljenoga 10. prosinca 1954. godine.

Sastavljači teksta Deklaracije bili su znameniti hrvatski intelektualci: Miroslav Brandt, Dalibor Brozović, Radoslav Katičić, Tomislav Ladan, Slavko Mihalić, Slavko Pavešić, Vlatko Pavletić. Upravni je odbor Matice hrvatske 13. ožujka 1967. prihvatio tekst Deklaracije i uputio ga na potpisivanje. Potpisalo ju je osamnaest hrvatskih znanstvenih i kulturnih ustanova. Deklaracija je objavljena u tjedniku Telegram, 17. ožujka 1967.
Opaska uredništva: U kakvom položaju je hrvatski jezik danas najbolje govori sljedeće štivo, kojega je  pronašao i objavio na zidu grupe Jezik, Viktor Arbanas:Odlukom Zastupničkoga doma Sabora Republike Hrvatske, 1997. godine proglašen je spomen-tjedan Dani hrvatskoga jezika.

Rekroatizacija
Retrospektivna elaboracija nacionalnih interesa preferiranih od političke elite Republike Kroacije implicira trend koji formira viziju globaloških tenzija između nacija u lokalnoj regiji Mediterana. Kulturološka situacija i netransparentne pozicije diverznih miljea te medija kao i hendikep afirmacije nemorala, pa i univerzalni rizik kredita, a “last but not least” implementacija kolektivne edukacije, degradira afirmaciju individue u fokusu nacije. (By Victor Arbanas)

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments