ČETVRTA POSTAJA/Hrvatski iseljenički križni put
Autor: Adolf Polegubić
– Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo tebe!
– Jer si svojim svetim križem svijet otkupio!
Majka i dijete. Ima li ičega ljepšega i nježnijega? Ona srcem prati svaki djetetov korak. Koliko je boli osjetila kad te je, Isuse, vidjela izmučena pod teretom križa. Gdje su naše majke? Dolazeći u zemlje u kojima danas živimo, ostavljali smo i roditelje, braću i sestre, rodbinu i prijatelje. Postali smo i majke i očevi jedni drugima. Zahvalni smo svima u novoj sredini koji su nam pomogli nositi križ i učinili novu sredinu prihvatljivom. Gospodine, hvala ti za majku. Ona je uz nas u svakom trenutku: i kad padamo i kad se podižemo. Ona nas prati svojom molitvom i nježnošću.
Pomolimo se: Dragi Isuse, koliko si tuge vidio u očima svoje majke dok si nosio ponižen preteški križ. Ona je uvijek bila uz tebe. Pomozi nam da budemo zahvalni svima koji su nam pomogli na putu odrastanja i naučili nas kako se do uspjeha dolazi samo žrtvom. Posebno ti hvala za majke, koje su nas nježnošću učile govoriti i moliti hrvatskim jezikom. Amen.
Smiluj se nama, Gospodine! – Smiluj se nama!
Koji čovjek ne bi plako
Majku Božju videć tako
u tjeskobi tolikoj?