Iz naše arhive/ Objavljeno 07.04.2012.
piše: Dražen Radman
Sve se u meni buni da u nedjelju bilo kome zaželim ”Sretan Uskrs!”, a da taj netko ne zna što mu to zaista želim. Upravo o tome razmišljam ovih dana.
Koju to poruku šaljem mome bližnjemu kad mu dobrohotno kažem ”Sretan ti Uskrs!”? Što mu uistinu želim? Je li to u rangu onog: ”Svako ti dobro želim”? Naravno da nije, iako će netko, primajući čestitku, to baš tako shvatiti.
Ili je možda u rangu onog: ”Nek’ ti je sa srićon!”? Jasno, ni to nije ono što mu želim. Niti bih htio da to netko tako shvati.
Doživljava li moj bližnji spomenutu poruku kao kulturološki i(li) tradicijski pozdrav kojeg, kao takvog, prihvaća bez dodatnog razmišljanja? Ne, ni tako ne bih htio da moj bližnji doživi moju čestitku.
Što mu, kao kršćanin, želim reći kad pred njim, gledajući ga u oči, izgovorim: ”Sretan ti Uskrs!”, a u njemu se uskrsli Krist (još) nije dogodio? Što mu, kao kršćanin, želim reći, kad on za uskršnji događaj mari isto kao i za današnju temperaturu u Tokiu?
Često ispada da mu želim nešto uopćeno i nedefinirano kao npr.: ”Sretan ti ovaj (blag)dan!”? No, ja mu ne želim ‘sretan (blag)dan’. Ja mu želim nešto sasvim drugo. Nešto daleko više. Nešto što se, kao svečanost i pravi unutarnji blagdan duha, proteže na sve dane u godini, na cijeli život, jer je Uskrs, kad se dogodi – za sva vremena, a ne stvar jednokratnih i tek vanjskih manifestacija. Jer kad se Uskrs dogodi čovjeku, onda takav blagdan nije ograničen ni prostorom ni vremenom.
Dakle, kad svome bližnjemu kažem: ”Sretan ti Uskrs!”, ja mu želim da otvori oči svoga srca, da povjeruje i shvati da je Isus – stvarno uskrsnuo te da je i u ovom trenutku živ. Baš kako je i prorekao dok je hodao ovom zemljom.
Želim mu da shvati da je Isus – ključ života. Želim mu svim srcem reći da ta predivna istina može dramatično promjeniti i oduševiti njegov život. Želim mu da dođe do trenutka kada će razumjeti da od te istine nema veće i da činjenica Kristovog uskrsnuća, neizbježno, itekako ima veze s njim. I da treba odlučiti što će on, kao pojedinac koji stoji sam pred Bogom,učiniti s tom istinom…
Htio bih da mu ona donese neopisiv mir i ispunjenje, za kakvim je oduvijek tragao, a da, moguće, toga nije ni bio svjestan.
S druge strane, htio bih da moj bližnji ne misli da je Isus bio tek mudar čovjek i samo dobar prorok. On to nije bio niti se takvim predstavljao. On je bio daleko više od toga. On je bio Emanuel (Bog s nama) – onaj koji je dragovoljno otišao na križ zbog svakog pojedinog od nas, jer je vidio da je svaki od nas grješan i izgubljen – za vječnost. Vidio je da smo bez Njega samo lutalice puni nemira i straha. Ljudi puni ponosa i truleži.
Zbog svoje naravi (ljubav, milost, svetost) otišao je platiti dug umjesto nas. Otišao je umrijeti i svojom jedinstvenom žrtvom platiti golemi dug kojeg nitko, sam po sebi, ne bi mogao otkupiti niti kakvim dobrim djelima niti bilo kakvom žrtvom. Jedino iskrenim pokajanjem i nepatvorenim pozivom da Isus uđe u njegovo srce i postane mu osobnim Spasiteljem i Gospodinom. Alfa i Omega. Njegov početak i njegov svršetak.
Ako nije istina da je Isus uskrsnuo, onda je cjelokupno kršćanstvo laž. Ali, ako je istina da je Isus uskrsnuo i tako pobjedio smrt, onda je to sve samo ne obična činjenica pored koje bi razuman čovjek mogao olako proći kao da ga se ne tiče.
Ako nije istina da je Isus uskrsnuo, onda se kršćanstvo ne razlikuje mnogo od bilo kojih drugih dobronamjernih i ‘pozitivnih’ postavki. Ali, ako je istina da je Isus uskrsnuo i pobjedio smrt, onda samo (podmuklo) zaveden i(li) tvrd čovjek može odbiti najdragocjeniji dragulj koji se ikada pojavio ispred njega.
Stoga, Vama koji ste doživjeli Uskrs u svome srcu, u nastupajućim blagdanima želim dobro svjedočanstvo vjere, a Vama koji Mu još niste otvorili vrata svoga srca, Vama koji Ga iz prikrajka već dugo ‘promatrate’ i držite na ‘sigurnoj’ udaljenosti, Vama želim da Mu se bez zadrške i bojazni predate i primite Ga kao uskrslog i milostivog Gospodina. Kao Boga punog ljubavi i istine. Kao Stijenu svog spasenja.
Sve drugo je ‘zamjena teza’, sporedni folklor i običaj koji zastire ljepotu Njegova božanstva. Sve drugo je zavodljivi privid slabašnog čovjeka koji misli da može bez Njega imati istinski smislen život i koji misli da Mu je blizu zbog nekoliko dobrih djela… A zapravo se, poput onog bogatog mladića, i dalje nalazi miljama daleko, uzaludno gradeći kuću svog života – na klizavom pijesku.
Blagoslovljen Vam bio Uskrs!