OVO BI MOGLA BITI MOJA ULICA -IZVRSNA IZVEDBA PREDSTAVE ZAGREBAČKOG KAZALIŠTA MLADIH U NJEMAČKOM GLAVNOM GRADU
tekst i foto: Sonja Breljak ...foto album ispod teksta
Berlin/ Ako ste propustili …šteta! Propustili ste izvrsnu predstavu Zagrebačkog kazališta mladih u Theater am Parkau u Berlinu. Angažirana, s jakom porukom …možda smo i mi mogli učiniti nešto da se to ne dogodi …predstava naslova “Ovo bi mogla biti moja ulica”, snačno, na dinamičan, moderan i scenski zanimljiv način …inspirirana ubojstvom mladog Luke Ritza …progovara o nasilju među mladima, o nasilju koje ima kobne posljedice po brojne mlade ljude, o nasilju koje vuče i ostavlja tragove u i na mnogima. Predstava je i jaka kritika svih socijalnih grupacija i institucija društva, od obitelji, crkve, škole, institucije psihologa, novinara i političara, cijelog sustava koji na nasilje šuti, ili pak kasno progovara i ništa ne čini, ali je i pokazatelj jedne zajedničke traume koju takvo nasilje ostavlja na pojedincima, svjedocima, obiteljima žrtve, počinitelja, prijateljima, razredima, školama, ulicama, kvartovima, generacijama, društvima. To nasilje moglo se i može se dogoditi i u mojoj ulici …stvaran je i svima blizak argument iz naslova i on potpuno gledatelja veže uz stolicu, zaokuplja svu pažnju kao da se radi o filmu, pa svih 65 minuta proleti u trenu uz puni emotivni angažman.
Predstava je premijerno prikazana u Zagrebu 2010. godine. Prvog dana prikazivanja u Berlinu, dvorana je bila ispunjena do posljednjeg mjesta, najviše njemačkom publikom (vrlo malo Hrvata unatoč najavama …a mogla bi to biti i naša ulica!), koja je izvedbu, glumce i kazalište iz Zagreba, pozdravila pljeskom koii je uvijek iznova pozivao glumačko-redateljsku ekipu na binu. Predstavu je pratio i veleposlanik RH u Njemačkoj dr. Miro Kovač. Po završetku predstave je, uz hrvatska vina, omogućen bliži susret i razgovor s gostima iz Zagreba.
Prigodu smo iskoristili i mi s Hrvatskog glasa Berlin, te porazgovarali s redateljicom Anicom Tomić. – Ovo je prvo gostovanje Zagrebačkog kazališta mladih s ovom predstavom i u ovom kazalištu, to je i prvi tip takve suradnje s ovim kazalištem. Vrlo smo zadovoljni gostovanjem s obzirom da je bila mješovita publika. Predstava je vrlo specifična, bavi se jednom tematikom koja je aktualna ne samo u Hrvatskoj nego i svugdje u svijetu. Mislim da su se djeca i mladi jako prepoznali u predstavi, saživjeli s likovima i da im nisu nepoznati. Ovo nam je devedeseta izvedba. U Zagrebu je velika potražnja za predstavom jer očito je mladima to jedan gorući, aktualni problem. Jako mi je drago da je uspjela ova suradnju, i njemačko kaalište, naš domaćin, gostuje u Zagrebu u ponedjeljak tako da je to jedna hrvatsko-njemačka razmjena nastala zahvaljujući našoj redateljici Dubravki Vrgoč. Ovdje su naši ponajbolji hrvatski glumci. Jelena Kovačič i ja smo koautorice teksta, nadamo se da nećemo uvijek morati raditi tako teške teme. Ja uvijek surađujem s Jelenom. Mi želimo povratiti onu važnu ulogu kazališta da čovjek iz njega izađe promijenjen koliko je to god moguće u obimu kojeg teatar pruža. Kazalište ima veliku funkciju i ako nakon neke predstave troje ljudi izlazi promijenjeno, učinili smo veliku stvar.
U Hrvatskoj je predstava imala veliki odjek, nakon predstava imamo uvijek tribine i razgovore o nasilju, o tome što bi pojedinci učinili u tim situacijama. Ova predstava poziva mlade ljude da oni vide što i oni mogu napraviti. Treba shvatiiti da je bitno djelovati, da svatko od nas može nešto učinti, zaključila je simpatična Anica Tomić, redateljica i koautorica teksta predstave Ovo bi mogla biti moja ulica, nakon izvrsno primljene izvedbe u berlinskom Theater am Parkau.