UZ SVJETSKI DAN KNJIGE – HRVATSKI AUTORI NA TRIBINI U WIESBADENU
Marijana Dokoza
Wiesebaden/-Na jednom predstavljanju knjige htio sam govoriti svom čovjeku, ali nije ga bilo. Nažalost, Hrvati ovdje u tuđini su nezainteresirani za knjigu, za hrvatsku knjigu. Molim vas, napravimo nešto da se to promijeni. Moramo na neki način uzdignuti hrvatsku knjigu među Hrvatima, možda stvoriti i neku nagradu za najbolju hrvatsku knjigu među iseljeničkim autorima, jer Hrvati u tuđini više ne prepoznaju svoje – ustvrdio je hrvatski pjesnik Zdravko Luburić na literarnoj tribini održanoj u Wiesbadenu povodom Svjetskog dana knjige i autorskih prava.
Govoreći o kulturi, njenoj stabilnosti i dubini koja bi trebala biti utkana u hrvatskog čovjeka, Luburić je ustvrdio kako knjige među iseljenim Hrvatima zapravo i nema te kako je to zabrinjavajuće i žalosno.
–Žalosno je i to, kazala je i autorica i novinarka Marijana Dokoza, što je izdavaštvo danas spalo na niske grane, ne štiti autore niti gleda na njihove interese. – Autori su danas prepušteni sami sebi, sami se bore da dođu do publike, da čitatelj uzme u ruke to njihovo djelo. Vjerojatno najgore što se jednom piscu može dogoditi, a to je gore i od toga da vas odbiju zbog loše napisanog djela jest kada vam nekolicina izdavača kaže kako imate izvrsnu knjigu, ali je situacija takva da oni ne mogu financirati tisak koji je doista skup. Naravno da se danas sve vrti oko financija, ali u konačnici kada autor gleda kako ljudi npr. na promociji kupuju njegovu knjigu, ni u jednom trenutku ne razmišlja o zarađenom novcu, već o tome u kolikoj će se mjeri čitatelj uživjeti u njihovo djelo i hoće li mu se svidjeti – kazala je Dokoza.
Paradoks je da su Hrvati u iseljeništvu nezainteresirani za hrvatsku knjigu dok Hrvati u domovini nemaju novca za knjigu.
Osim Luburića i Dokoze, na literarnoj tribini su se svojim radovima predstavili književnici i publicisti, Lidija Marić, Katica Kiš i Ranko Ćetković.
Svjetski dan knjige i autorskih prava proglašen je 23. travnja 1995. na Glavnoj skupštini UNESCO-a, kao simbolični datum u svjetskoj književnosti jer su toga dana 1616. umrli Miguel de Cervantes, William Shakespeare i Inca Garcilaso de la Vega. Istog su datuma tijekom godina rođeni ili umrli ugledni autori kao što su Maurice Druon, K. Laxness, Vladimir Nabokov, Josep Pla i Manuel Mejía Vallejo.
Sama se zamisao zasniva na katalonskom običaju darivanja knjiga i ruža na dan Svetog Jurja. HKZ Wiesbaden je ovim susretom željela obilježiti 170 godina rada Matice hrvatske kao kulturne institucije te spomenuti 450 godišnjicu Novog testamenta na hrvatskom jeziku i glagoljici, a tiskanog u njemačkom gradu Tübingenu.