ONA JE HEROJ

Marijan Gubina: 260 DANA
I sad je vidim kako sa suzama na licu, uplašenog pogleda koji luta po prostoriji, jecavim glasom uz drhtanje čeljusti, uvjerava mene i sestre kako će sve biti u redu, kako će se brzo vratiti. Proživljavajući sada tu nemilu situaciju, shvaćam da  je slutila da će biti sve suprotno od onoga što nam je govorila. Unatoč tome što je pretpostavljala da će joj se dogoditi jako ružne stvari, unatoč tome što je pretpostavljala da se neće vratiti, kao što se nije vratio ni naš tata, ona je bila dovoljno jaka i odlučna da krene u pakao, samo da bi sačuvala nas. Ona je heroj.

Malo je milijun godina da se netko oprosti s ljudima koje voli, a njoj su dali svega nekoliko minuta. Povučena za rame, krenula je sitnim koracima ka izlazu kuće. Kao psi lutalice, kretali smo se za njom, sve do trenutka dok nas nisu vrijeđanjem i puškama zaustavili. Svi smo neumorno plakali, no mama, koja je bila svjesna što će se njenoj djevojčici dogoditi, ona je umirala. Jedini razlog što je preživjela bili smo mi, preostala siročad o kojoj je trebalo brinuti.
Odvukli smo mamu u kuću, smutili joj šećer s vodom i molili Boga da nam nju ne uzme. Molili smo se da ne ostanemo sami. Sklupčana u jednom kutu, gledajući u jednu točku, ponekad je krajičkom oka reagirala na naše pokrete.

I dok je najmlađa sestra Helena, koja je tad imala šest godina, zaspala u krilu trinaestogodišnje sestre Gabrijele, ja i Gabrijela neprospavano smo dočekali cik zore, nadajući se kako će se Nena svakog trenutka pojaviti.
I Bog je uslišio naše molitve. Bela je viknula da se Nena vratila. Ne znam tko je bio brži, ja ili mama, no nije ni bitno. Oboje smo se u sekundi pojavili u dvorištu, no prizor sestre kako se pogrbljena vuče prema kući,  odrezao nam je noge. Skamenjeno smo stajali na mjestu nekoliko sekundi, no djelovalo je kao cijela vječnost. Prilaskom sestri osjetio sam njezin jecaj, osjećao sam kako bol dopire iz nje. Bio sam zbunjen jer tragova krvi nema, nema ni modrice. Bila je raščerupana i otečenog lica od plakanja. Unatoč tome što smo joj postavili milijun pitanja i što smo je pokušali primiriti, ona je samo jecala i jecala. Vodu koju je popila odmah je povratila.

Iako smo svi osjećali njezinu bol, samo je mama znala što se dogodilo. I na kraju, dok smo mi klonuli u san od iznemoglosti, mama je ostala budna neumorno tješeći našu Nenu.

Probudivši se, mislio sam da je ogavna atmosfera nestala, no prevario sam se. Ništa se nije promijenilo. Dok je mama nešto pripremala za jesti, Nena je sklupčano sjedila na kauču i gledala u jednu točku. Njezin pogled skrivale su samo obilne suze. Ni mene, ni sestre nije doživljavala, a onda, u jednom trenutku bi nas stisnula do boli i glasno zaplakala.
Ja sam toliko bio zbunjen, da nisam ni plakao.

Jecavim glasom, nakon nekoliko pokušaja, uspjela nam je reći da mora ponovo ići.

„Gdje Nena?“

„Bajo moj dragi, Nena mora ići raditi. Znaš kako si ti išao radit’?“

Uz plač kojeg proživljavam i sad, mucavim glasom izustio sam:

„Pazi, Nena, da te ne prebiju kao i mene. Čuvaj se, mogu te ubit’.“

A zatim, uz vrištanje i zapomaganje, molio sam je da ne ide. Svi smo plakali, no ona, moj heroj, skupila je snage da mene tješi, da mi kaže kako će sve biti dobro i kako taj rad i nije tako strašan, kako se o njoj brinu.

Nedugo nakon što smo se svi primirili, njezin pogled u jednu točku prekinula je buka iz dvorišta. Neviđen strah isijavao je iz njenih očiju. Svi smo poskakali, a ona se zavukla još dublje u krevet.

„Izađi van!“ bila je poruka koja je orila sobom.

Nitko se nije maknuo, samo smo se pogledavali, no stigla je i nova poruka:

„Izlazi van! Ako uđemo, sve ću vas poklat! Neću te molit!“

Mama je krenula van, no sestra ju povlači za ruku i zaustavlja u namjeri. Zagrlile su se te uz plač promrmljale nešto, a zatim je sestra javila da izlazi. Suznih očiju i drhtavog tijela, izljubila nas je i obećala kako će se požuriti, ali da joj obećamo da je nećemo čekati, nego da ćemo ići na spavanje kad mama kaže. Uz suze smo joj obećali i da nećemo plakati ako se ne vrati odmah, jer možda će otići potražiti tatu pa će se zajedno vratiti.

Ona je otišla, a mi smo ostali. Skupili smo se na krevet i plakali dok nismo zaspali.

Isti i slični scenarij ponavljao se danima. Danima sam čekao dvoje najmilijih, a samo se jedno vraćalo.

Vraćala se i odlazila.