TAMO NA RIVI ČEKAT ĆU TE MA(LI)LA

KAJ GOD!
piše: Ivek Milčec
Pred puno let u našem susjedstvu živel je jedan državni službenik kojeg su svi zvali “tetkica.”Jasno, nitko ga nije tako zvao dok je s njim na ulici razgovaral jer bi to bilo opasno “za zdravlje” budući da je “tetkica” bil aktivni oficir tada svemoćne jugoarmije. Jednom mi se omaklo pa sam ga pozdravil sa “dobro jutro, tetkice”, ali sam se brzo ispravil i jakim glasom rekel “druže.” Imal sam sreću jer me, kak zgleda nije dobro čul a da je ne bi me bil pogladil po obrazu. Sve klince iz naše ulice zanimalo je zakaj su stariji prišili takav nadimak jugooficiru pa smo se dogovorili da od starije braće i sestara pokušamo što više doznati o konspirativnom nadimku ženskoga roda.

Jednoga dana, za vrijeme velikoga odmora, naš kamerad Zino reče da zna zakaj oficira Veljka tak zoveju, ali mu moramo kupiti kutiju Drava cigareta jer nam inače nebu niš rekel. Na brzaka skupismo lovu a Zino smijuć se jednostavno reče:”Bedaki jedni, tetkica vam u specijalnom žargonu znači homić, peder, buzić…!” Ostali smo paf jer je sused Veljko u ophođenju sa susjedima uvijek bil srdačan i hilfsbereit iako malo ukočen zbog vojničkog poziva.

Makar je to bila, kak bi se reklo, javna tajna susjedi su sa “tetkicom” normalno komunicirali i nitko ga, kolko se sjećam, nije izbjegaval. Jasno, o tome se nije na sva usta govorilo a jugozakoni su prema takvim osobama bili strogi, pogotovo ako se radilo o partijskim, vojnim i milicijskim djelatnicima.

S druge strane tko bi tada imal tolko hrabrosti da prijavi ili u lice kaže susjedu Veljku da je homić i nek se seli iz naše ulice? Uoči raspada Juge Veljko je dobil “prekomandu” i više nikada nismo čuli za njega.

Zakaj sam ovo gore napisal, zakaj sam “obnovil” sjećanja na susjeda Veljka? Povod mi je svakako bio predstojeći Gay pride u Splitu. Kao što je poznato ( u prošla dva tjedna to je svakodnevna top-tema) sljedećeg vikenda u Splitu će se održati Povorka ponosa u kojoj će pripadnici gay orijentacije tražiti da ih se, zbog drugačije seksualne orijentacije, ne smatra čudovištima koje bi, po mišljenju nekih sredina trebalo spaliti na lomači.

Ma što god netko o tome mislio i seksualna orijentacija spada u ljudska prava a to bi, između ostalog, trebala znati Nevenka Bečić, saborska zastupnica i predsjednica splitske Gradske skupštine koja je izjavila da istospolni parovi “u gradu Splitu svakako nisu dobrodošli”.

Iskreno, ne bih želio biti u koži ljudi, građana naše zemlje koji zbog svoje seksualnosti ne smiju otkriti svoj identitet i moraju, da tako kažem, živjeti poluilegalno bojeći se da se ne otkrije njihova “protuprirodna” sklonost ili kako “veliki moralisti” kažu “korov našega društva”.

Veliko pitanje je kak će završiti ovogodišnji Gay pride u Splitu tj. je li će se ponoviti prošlogodišnje nemile scene u kojima je “normalna” većina na sudionike “pederske” povorke bacala sve što im se našlo pri ruci pa je bilo i razbijenih glava. Prema odluci policijskih vlasti Povorka ponosa završit će na splitskoj Rivi a ne bi nas začudilo ak bi se u rukama čuvara čudoređa našel transparent s natpisom “Tamo na Rivi čekat ću te ma(li)la!” Jasno, kao i prošle godine,u zasjedi!

Uvijek si postavljam pitanje, a trebali bi i oni koji viču “Ubij, ubij pedera”, što bi napravili kada bi njihova djeca bila u Povorci ponosa? Bi li ih izopćili, razbaštinili,  odrekli ih se?Čisto sumnjam, jer svatko čuva svoje i svoju kožu. U lovu na “homo-lezbo vještice” loše bi prošla i dobroćudna “tetkica” Veljko kojeg, da usput spomenem, nikad nitko nije videl sa “partnerom”, ali za okolinu u kojoj je živio djeloval je nekak prefino i preženstveno. Kaj god!

U današnjoj, isfrustriranoj Hrvatskoj pomalo čudno djeluju ljudi mirnog i uljuđenog ophođenja pa trebaju paziti da ne dobiju špicname “tetkica”. Danas, kada smo sve više “dekintirani” ili kak bi se pučki reklo “nemamo love”, mnogi pribjegavaju starom zanatu-prosjačenju pa više ne znaš tko je zbilja u “banani” a tko nije. Međutim, zabrinjava činjenica da sve više mladih kuca ili zvoni na naša vrata tražeći novčanu pomoć od jedne kune na više.

Tak nam je prije tjedan dana na vrata pozvonila mlada djevojka rekavši da je gladna i da bi nam do groba bila zahvalna za nekoliko kuna pomoći. Kad joj je moja supruga predložila neka nam (jasno, uz novčanu naknadu) opere prozorska stakla rekla je da je bole križa a na odlasku nas poslala u …materinu.

Kak vidite i među tzv. prosjacima ima svakakvih, ali najbolji mi je (i najpošteniji!) jedan tip koji na tramvajskoj stanici na Jelačić-placu prosi jednu kunu i ni lipe više. Jednom sam mu dal kovanicu od pet kuna a on mi na moje veliko čuđenje vratil četiri nazaj rekavši da se drži uvijek one stare: “Kuna do kune-pogača!”

Izjava ili poruka Zokija Milanovića, hrvatskog premijera, putem malih ekrana: “na knap smo, nemamo novca” može značiti samo jedno a to je da će nam država još dublje zavući ruku u ionako prazan džep. A kaj bu ak mu narod odgovori;”pusti nas, nismo na knap, jednostavno smo dekintirani, bez love a prepuni dugova”.

Većini građana Lijepe naše, jasno je da nova Vlada nemre za šest mjeseci otkako je na vlasti napraviti čuda i da za “dekintiranu” državu kao što je naša trebaju godine da se izvuče iz krize, ali to je teško objasniti onima koji su na dnu i ne znaju kak preživjeti. Stoga pomalo, moglo bi se čak reći, maliciozno zvuči najava formiranja Adeze vlade u sjeni, koja bi trebala “iz sjene” pratiti rad vladajuće koalicije i djeliti packe gdje se god to može.

Od svih ministara “iz sjene” najeksponiraniji trebal bi biti Božidar Kalmeta, bivši ministar prometa i veza, kojemu će jedan od najglavnijih zadataka biti da svom nasljedniku, Siniši Hajdaš Dončiću, predloži i usmjeri ga na što skorije farbanje tunela sv. Rok koji je (doduše samo na papiru) premazan dva puta pa ne bi bilo škoda pemazati ga još jedanput. Kaj god!

Jučer su se moje susjede Jana i Mila posvađale zbog Tomislava Karamarka, novoga predsjenika Adezea. Naime, nikak se nisu mogle sporazumijet oko prezimena jer Jana je tvrdila da korjen prezimena (Kara) vuče na turcizam dok je Mila bila mišljenja da prezime Karamarko potječe od junaka opjevanog u pjesmi nepoznatog guslara. Kaj god!