LUK I VODA

piše: Ivek Milčec
Već su prošle dvije godine odkako je Kolinda Grabar-Kitarović na čelu države. Još uvijek stoluje na Pantovčaku iako je u predizbornoj kampanji i na svečanome činu inauguracije obećala da će se preseliti u manji ured i na taj način reducirati broj raznih savjetnika i njihovih savjetnika.

U međuvremenu dobila je još jedno ime: Čokolinda. Ne zbog svog lijepog lica nego zbog omrznute srpske čokoladice! I tu nije kraj.

Naime, jedan dio naših građana, koji je “dobro” upoznat s poviješću Hrvata, proglasio ju je – “kraljicom”!

Inače na Balkanu (oprostite, ali mi smo zapadni, kaj ne?!) vole i obožavaju “okrunjene glave” pa tak našu Sevku proglasiše kraljicom i pop divom zabavne glazbe. U susjednoj Srbiji, zemlji “cajki”, od Beograda preko Niša pa sve do Surdulice, gotovo svaka vukojebina ima kraljicu a o princezama da i ne govorimo. Slična situacija je u BiH i Crnoj Gori pa smo, kaj se tiče “okrunjenih glava”, u nekakvoj zajedničkoj Uniji.

Jedno, ako ne i najvažnije od predsjedničinih obećanja bilo je zaustavljanje iseljavanja, pogotovo mladih. Možda je to obećanje bilo presudno za njenu tijesnu pobjedu nad Ivom Josipovićem.

Ako je vjerovati najnovijim statističkim podacima da je od ulaska Hrvatske u punopravno članstvo Europske Unije,  našu zemlju napustilo  200 tisuća njenih građana, onda je veliki dio njih otišao za vrijeme dvogodišnje vladavine Kolinde Grabar-Kitarović. A možda je nekoliko tisuća otišlo zbog toga kaj  predsjednica i dalje stoluje na omrznutom Pantovčaku. Kaj god!

Pred nama su lokalni izbori u mjesecu svibnju. Kandidati za župane, gradonačelnike i općinske načelnike svakodnevno obilaze birače i nude im med i mlijeko. Obećavaju velike projekte i dobar život s manje rada.

Tako bi Željko Kerum povezal dvije splitske obale podvodnim tunelom a hadezeovci su odmah krenuli u protunapad optužujući ga da je ukrao njihov veliki projekt povezivanja otoka podmorskim kanalima koji bi se financirali iz fondova EU. Bili bi građeni od posebnog materijala i stakla pa bi te podmorske katakombe bile atrakcija za turiste i podvodne ribolovce. Zamislite, kakav bi to akvarij bio!

Znači, i Željko Kerum je  na neki način  proglašen plagijatorom pa je, ni kriv ni dužan, postal kolega ministru kulture Barišiću!

Da ih hrvatsko pučanstvo ne bi zaboravilo, pred svake izbore iskrsnu pojedini, uglavnom neuspješni političari, kao feniks iz pepela. Tak se Anto Đapić ponovno zaželjel osječke gradonačelničke fotelje. Jasno, i crne limuzine s neprobojnim tamnim staklom. Da ga građani ne vide kad jede skromni gablec. Malo kulena, slanine i kulenove seke jer mora skupit snagu za mjerenje kukuruza. Kaj god!

U Zagrebu bu posebno veselo. Kaj se lokalnih izbora tiče. U Adezeu još uvijek ne znaju koja će struja pobijediti i istaknuti kandidata za gradonačelnika hrvatske metropole.

Tak bi tvrda desna struja rado na čelu grada vidjela ultradesničara i (falaBogu) kratkotrajnog ministra kulture Zlatka Hasanbegovića. Andrija Mikulić, predsjednik gradskog odbora Adezea želi isto tak udobnu gradonačelničku fotelju pa slijedi zakulisana borba do posljednjeg daha.

Najveća oporbena stranka SDP u krizi je i neće imati svoga kandidata pa je sasvim moguće da podrži HNS kandidatkinju Anku Mrak Taritaš kojoj se daju najveće šanse protiv Milana Bandića.Treća je neovisna kandidatkinja Sandra Švaljek koja bi mogla oko sebe okupiti dosta neodlučnih birača i eventualno u drugome krugu odnijeti pobjedu.Miki Bandić igra na kartu svoje izborne baze na istoku i rubnim dijelovima grada(uglavnom doseljenika) dok Mrakica ima najviše izgleda kod urbanih birača.Živi bili pa vidjeli.

Prije tjedan dana netko je bacio suzavac na jedan zagrebački klub u kojem se uglavnom okupljaju i druže osobe iz homo i lezbo sredine. U općoj panici bilo je i ozlijeđenih a krivac, ili više njih, još nije pronađen.

Inače, u našoj zemlji zamjetan je porast netolerancije i mržnje prema onima koji su drugačiji ili drugačije misle. Kad sam pital svoga susjeda Štefa kaj misli o svemu tome odgovoril je:“Baš me briga ko koga i kam, samo nek mene nitko ne dira!”

Ovog puta kolumnu ne bum završil s “kaj god”, nego – sve je to luk i voda!