IZ DRUGIH MEDIJA …črčkarije
Film pod zvjezdanim nebom! Jeste li ikada to doživjeli? Ako niste, mogli biste to uskoro.Drive-in kina za 150 automobila, opremljena platnima do 40 metara širine, na još nepoznatim lokacijama Zagreba, Ljubljane i Beograda, ubrzo će otvoriti vrata svim zaljubljenicima u film i retro štimung pedesetih godina 20. stoljeća. No, to nije sve! Pazite sada ovo!
Ekipa, koja će u mraku drive-in kina uživati u nečem još neviđenom na našim prostorima, direktno će, kroz prozor svojeg limenog ljubimca, od prodavača moći kupiti kokice, cugu pa čak i hot dog. Što kažete na sve ovo? Ludnica ha?! A kako, kada i kome je prvome uopće pala ideja napraviti ovako nešto?
Bilo je to u vrijeme žarenja i paljenja jazz glazbenika Louisa Armstronga, točnije 1928. godine, kada je zaluđeni američki trgovac autodijelovima, Richard Hollingshead Jr., na svoj limeni ljubimac, za kojim su komadi onog vremena itekako slinili, zakačio svoj prvi Kodak projektor. Eksperimentirajući s filmovima koje je puštao u kasne noćne sate, nakon 5 godina, uspio je patentirati cijeli projekt i nazvao ga je Drive-in kino. Iste te 1933. godine otvoreno je i prvo takvo kino u Camdenu, malenom mjestu države New Jersey, gdje su posjetitelji, iz naslonjača svojeg automobila, mogli gledati uglavnom filmove B produkcije poput “Wife Aware” i “The Blob”.
Frajeri, ludi za nabrijanim kabrioletima onog doba te s kokoticama i briljantinom u kosi sa svojim narajcanim komadima, doslovce su poludjeli za ovakvom vrstom večernje zabave u kojoj je bilo svega, od alkohola pa do raznih droga. Zahvaljujući njima, diljem cijele amerike do 1958. godine, otvoreno je čak 4063 ovakvih objekata. Niti Europa nije ostala imuna na taj američki izum pa su se tako ova kina mogla naći u Italiji, Austriji i Njemačkoj gdje ih ponegdje ima i danas. Sve u svemu bila je to nevjerojatna kino revolucija, neviđena zabava za sve, na kojoj je Richard zaradio fine novce.
Za kraj, vratimo se ponovno na uvod ovog članka. Zar stvarno mislite kako će se ovako nešto otvoriti kod nas? Nažalost neće iako se, 2011. godine na jednom splitskom parkiralištu, povodom filmskog festivala mogao osjetiti dašak te američke filmske povijesti. Neisplativost i udobnost današnjih luksuznih multiplexa, samo su neki od razloga zašto u svijetu više nema ove vrste kina. No, zbog čega smo onda u uvodu lagali?
Iz razloga jer smo vas htjeli, samo na trenutak, udaljiti od ružne svakodnevice i razveseliti ponekom lijepom i neobičnom vijesti ma koliko god ona nestvarna bila.