IZ DRUGIH MEDIJA ...croportal.ba
ANALIZA -U ČEMU JE RAZLIKA IZMEĐU ČOVIĆA I JURIŠIĆA?
Tresla se gora, rodio se Čović, rekli bi stari Grci. Nakon dvije godine borbe protiv Jurišićeve politike koja je dozvoljavala hegemoniju Bošnjaka i Sejde Komšića, časna borba se pretvorila u puki rošomon za foteljama, točnije pet od 18 fotelja koje bi trebale pripasti HDZ-ovima, a koje su do jučer držali iz osovine Jurišić-Lijanović.
Sva silna borba svim demokratskim sredstvima za ravnopravnost je okaljana koaliranjem HDZ-a BiH sa Lagumdžijinim SDP-om koji je svoju političku volju bh Hrvatima nametnuo preko političkog fikusa-falusa Željka Komšića. Pa, ako je već Čović dogovorio restrukturiranje političke scene, zašto nije dogovorio i povlačenje Željka Košića te dolazak Borjane Krišto na njegovu poziciju. Čović je slabo odigrao partiju šaha koja nije ništa drugo nego politički spin. Za par mjeseci Lagumdžija će i oba HDZ-a šutnuti iz vlasti i vratiti HSP-NSRzB u federalnu razinu.
HDZ i SDP uopće nisu komplementarni za političko koaliranje na isti, jednak ili gori način nego je to bio Jurišić i njegovi Judini sinovi. Umjesto da principijelno i politički korektno pređe preko ponude za koaliranjem SDPa BiH, Čović i Ljubić su prihvatili prizemnu ponudu da pod krinkom i običnom iluzijom „jednakopravnosti bh Hrvata“ ušićare poneku fotelju. Pod motom „ako je meni dobro i bh Hrvatima je dobro“, osovina Čović-Ljubić propušta bitnu političku činjenicu: postali su isti kao i Zvonko Jurišić, Judin sin i izdajnik hrvatskih interesa samo je Lagumdžija dobio veći politički alibi. Umjesto HSP-ovih 2.000 glasova, Lagumdžija će sve svoje zamisli provesti s preko 100.000 hrvatskih glasova i jačim legitimitetom. Ucijenio je Čovića mnoštvom kaznenih prijava i sudskih procesa preko pravosuđa s kojim Lagumdžija upravlja preko svojih kuma, rodica i članova dok Ljubića drži u šaci zbog jedne kaznene prijave (stan u Sarajevu kojeg je Ljubić dodijelio samome sebi, op.a) tako da je hrvatska politička scena postala grobnica političkih ciljeva, rov prepun mrtvih želja i prava te ledina na kojoj više ne niče ni trava.
Od 2001. do danas Hrvati su izgubili: 200 HKUD-ova, sve javne RTV medije, sve institucije obrazovanja, sve poluge suverenosti i Konstitutivnosti, mnoštvo prava, a do danas nakon svega nije nadoknađeno ništa već stanje i dalje stagnira. Od silnih i sitnih obećanja i laži hrvatske politike, preživjela je samo jedna koja se svakim danom guši sve više: javni RTV kanal na hrvatskom jeziku na čiji pomen se Bošnjaci grohotom smiju?
Gdje je treći hrvatski entitet za kojeg je dr. Čović u odgovoru Lagumdžiji odgovorio kako: „nije lud da ga spominje?“ Čović je umjesto lažnih obećanja sebi uspio napraviti Hacijendu na 3.000m2 zbog koje je „veliki vođa“ izmijenio tijek rijeke Radobolje u duljini od 200 metara (što se primjetilo na Google Earthu, op.a) , kupiti Audi W400 od 140.000 Eur-a, proširiti zdanje središnjice HDZ-a, napraviti još dvije kuće u Dalmaciji (Makarska, op.a), napraviti zgradu Političke akademije i usput sve to ne prijaviti u imovinski karton.
U čemu je razlika između Dragana Čovića i Zvonke Jurišića koji je pospremio riznicu Zapadno-herecgovačke županije? Kakve koristi od svega nabrojanog ima hrvatski narod koji svaki dan ostaje bez posla i osirumašuje se hegemonističkom bošnjačkom unitarističkom ekonomskom politikom?
Zaboga, što je „Veliki vođa“ Čović s pravim biračkim legitimitetom napravio za hrvatski narod u BiH dok je od 2006. do 2010. imao dva stranačka ministra financija na federalnoj i državnoj razini?
Apsolutno ništa. zato između njegove sadašnje politike i politike propalog dentiste Jurišića nema nikakve razlike. Borba za moć, borba za novcem koji mu zapravo osobno i nije trebao rodila je još jednog Judinog sina i izdajnika hrvatskih nacionalnih interesa, hrvatskih medija i trećeg entiteta.
Na kraju, pitamo se, za koga je poginulo 6.000 hrvatskih branitelja u BiH, za koga ili što su ti mladi dečki dali živote? Nažalost za veliko ništa koje bh Hrvati danas imaju i ništa više. Mi smo pod okupacijom i politikom izdaje, voluntarizma i vodstvom političkih kvinsilnga i sluga tuđih politika. Opet smo izdani i između Dragana Čovića i Zvonke Jurišića nema nikakve razlike. Potrebna je nova politička stranka na sceni koja će pomesti propalu hrvatsku politiku, pa makar bila i riječ i strankama okupljenim oko Hrvatskog narodnog sabora koji liči na trafiku koja se otvori jednom u deset godina i na čijoj skupštini se ni ne raspravlja o problemima bh Hrvata. Gdje je nestala Hrvatska sloboda? (slogan prošlog sabora, op.a.).
autor: Branimir Soldo