POSLANJE

Rajko Glibo
Zuje pčele duha
jato novo da izroje
i vrt duše da ugoje
Škaklji strah od pacova
koji od sretnih kreativaca
nesretnike grade.
Obrve sisnuti
zaleđeni snovi,
oči zakovane
za nevidljive nade.
Iz nebeskih  dvorana
novačim  bisere mira.
Meka i tiha glazba
odajama duše svira.
Brani da na mjesto za ptice
sjednu  crne udovice
Sjena izranja tamo
gdje se naša zvijezda
u meteor pretvara.
Umiru od gorčine
anonimusi sa svojim brigama;
Ja poslanjem ne prestajem
da toplinom sunca grijem
njihove ojađene dvore i obzore.