NISMO TAK LOŠI

KAJ GOD
piše: Ivek Milčec
U razgovoru sa susjedima, prijateljima i znancima svakodnevno čuju se pritužbe na račun tj. rad Vlade RH, liječnika, medicinskih sestara, zdravstvenih i socijalnih službi, mirovinskog osiguranja, sudstva, policije i koječega drugoga. Kad bi netko, neupućen u našu svagdašnjicu, čuo naše razgovore mogao bi pomisliti da smo kaotično društvo u kojem se ne zna tko pije ni tko plaća. Naravno, ima problema, ali budimo pošteni sami prema sebi pa priznajmo da nije sve tak crno jer i druge države, pa čak i one najbogatije, imaju probleme za koje smo mislili da su već odavna riješeni.

Tak je napr. Vrhovni sud SAD-a tek prije nekoliko dana podržao Zakon o reformi zdravstvenog osiguranja kojega je predsjednik Barack Obama teškom mukom uspio progurati u proceduru i osigurati svim američkim državljanima obvezno zdravstveno osiguranje. SAD-a, je desetljećima najjača svjetska ekonomska i vojna sila pak začuđuje podatak da je čak 50 milijuna Amerikanaca ili 16,3 posto stanovništva bilo bez zdravstvenog osiguranja čemu su uvelike krive velike osiguravajuće kuće koje su se zbog velikih profita suprostavljale reformi i donošenju Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.

Drugim riječima, liječiti se mogao onaj tko je imao novac tj. tko je mogao platiti Policu privatnog zdravstvenog osiguranja. Evo, kak se to do sada radilo u obećanoj zemlji Americi! U usporedbi sa prebogatom Amerikom, naša zemlja je daleko ispred kada govorimo o zdravstvenom osiguranju jer nam zdravstvenu skrb jamči hrvatski Ustav pa možemo slobodno reći da po tom pitanju nismo tak loši a da smo bar približno organizirani u drugim pravima,ali i obvezama, gdje bi nam bio kraj.

Sva sreća da smo svi zdravstveno osigurani jer mnogi zbog stresa ili šoka završe na Hitnoj pomoći koja mnogima spasi život pogotovo u ovim vrućim ljetnim danima.

Međutim, nisu samo ove nesnosne vrućine krive za hitne intervencije Prve pomoći. Naime, mnogima (pogotovo starijima) skoči tlak preko dvjesto kada na klupici u parku razgovor skrene na politiku odnosno na pitanje; je li Ratko Čačić, prvi potpredsjednik Vlade treba dati ostavku? Mnogi se uzbude na spomen Zokija Milanovića, ali još više zbog pitanja zakaj tolko zagovara i drži leđa ( po nekim anketama) najnepopularnijem hrvatskome ministru Čačiću?

Svatko razuman priznat će da se u proteklih šest mjeseci nije moglo napraviti puno i da će trebati mnogo više vremena dok se hrvatska gospodarska i politička kola ne izvuku iz gliba u kojeg  su zaglavila zahvaljujuć “kočijašu” Sanaderu i njegovim pomoćnicima. Stoga bi Kara-marku, Jaci Kosor, Božidaru Kalmeti, Šukeru i drugima iz bivše vlasti bilo pametnije da šute jer problem Čačić sa problemima kakve je državi ostavil Adeze uopće nisu za usporedbu. Međutim, mora se dati za pravo onim kritičarima koji tvrde da se nova Vlada odnosno pojedini ministri teško snalaze u rješavanju problema iz svojega resora, prigovara se nestručnosti mnogih predsjednika uprava velikih državnih kompanija i zapošljavanja po stranačkoj podobnosti. Tvrdi se, da tu nema nikakve razlike između prijašnje Adezeove vlasti i Kukuriku koalicije.

Mirela Holy, smijenjena ministrica zaštite okoliša, postala je ( ne svojom voljom) neka vrsta ženskoga Robin Huda kojemu se vjeruje i oprašta nespretno poslani Mail zbog kojega je u krajnjoj crti izgubila ministarsko mjesto. Premijer Milanović, ako želi ostati na vlasti, mora tolerirati tešku Čačićevu narav jer u suprotnome dolazi do prekida suradnje, parlamentarne krize i prijevremenih izbora. A to, priznali mi ili ne, u ovako teškoj gospodarskoj i financijskoj situaciji nitko ne želi pa čak ni (dok se potpuno ne oporavi) Adeze i ostale oporbene stranke. Znači, Čačić ostaje Milanovićev prvi pobočnik koji je obećal da će sam napustiti Vladu ako se situacija u gospodarstvu (do prvoga kvartala sljedeće godine) ne popravi i krene na put ozdravljenja. Živi bili pa vidjeli!

Sretni zbog zdravstvenog osiguranja mogu biti zagrebački obrtnici taksisti, članovi udruge Radio Taxi. Naime, mnogi su se našli na udaru kritike zbog novog slogana Radio Taxija Zagreb: “Zagrebački Taxi-jedini taxi koji voze samo Zagrepčani”. Od prežestoke kritike dobije se stres i zbog toga su, ne svojom krivnjom, zagrebački taksisti postali potencijalni kandidati za stanicu Hitne pomoći. U osudi taksista i novog slogana ide se tak daleko da im se zbog toga imputira diskriminacija i povreda ljudskih prava.

Ma, molim vas, pa kaj bi mi Zagrepčanci i purgeri trebali napraviti da nas dojdeki, došljaci i dotepenci (ali, ne svi!) ostave na miru? Odseliti se? Umjesto da se integriraju u grad u kojem su našli posao, stan i osigurali svoju egzistenciju nekima smeta otvorenost, uljudba i inteligencija predobre kajkavske duše. Nažalost, ima i takvih kojima smeta naš prelepi kaj i kajkavština, smeta im purgerska, starozagrebačka i srednjeeuropska finoća koja se uči od malena u roditeljskom domu.

Kajkavci su stvorili Zagreb, i u njega je svatko dobronamjeran dobro došao a oni, koji bi šteli da Zagrepčanci i purgeraj živi i ravna se po njihovom shvaćanju života i zavičajnim navikama, moremo samo poručiti: Kaj god! Taj film nebute gledali! Ja, osobno, najviše volim zagrebački stari “štih”, ono vrijeme kada sam poznaval gotovo sve stanovnike Bukovca, Oboja, Požarinja, Čreta pa čak i Remeta, u kojem se nitko nije mogao prošetati ulicom, a da ga se nije pozdravilo. A danas …? Kaj god!!!