Ina Mihanović
vrijeme je stalo negdje između jučer i danas
i kazaljke staroga sata
poklopile su se s vremenom onog digitalnog
nevjerojatno
stari sat je uvijek kaskao
k’o da to radi namjerno
sve se pretvorilo u muk
i sjena je jedna pala na moja koljena
sad gledam u nju
dok tako leži
nijema i nepokretna mi u krilu
kao da izgubljena i ona traži spas
u ovom
međuvremenu
no ja joj pomoći ne mogu
i ne znam
jer vrijeme je stalo
negdje između poslije i prije
a sada je odnio vrag