IZ DRUGIH MEDIJA ...črčkarije.com
Znate li onu staru pjesmu u kojoj se spominju riječi baril, bronzine, škancija, šterika itd.? Poznata, je li? Pjesma je to koja se zove “Konoba”, a ide otprilike ovako: “Jemala si baril i bronzine, pod škancijon stivane bocune, sve si gušte na ovome svitu, darivala ka lipe bokune …Vonjala si toćon i frižkinon, ladila me kad uvati fjaka, a kad dušu stegla bi tuga, u tebi san i pija i plaka …”
Ovaj dalmatinski evergreen, čije nježne mediteranske melodije već desecima godina u svima nama bude sjetu, taj čudan osjećaj zbog kojeg nam se i suza spusti niz obraz, Meri Cetinić je, u duetu s tada mlađahnim Tedijem Spalatom, otpjevala na Splitskom festivalu zabavne glazbe davne 1986. godine. Ova pjesma i njihov nastup prepun emocija postigli su velik uspjeh, a “Konobu” pjevuše stari i mladi još i danas na feštama, svadbama i rođendanima diljem Slavonije, Zagorja, Istre, Dalmacije pa sve do daleke emigracije. Pjesma je to čije se skladno napisane riječi i note pojavljuju samo jednom u sto godina te će živa ostati zauvijek kao i pitanje gdje se ustvari nalazi ta konoba o kojoj je pisao Robert Šunjić. Možda u Splitu? Trogiru? Šibeniku? Negdje na Braču ili Hvaru ili pak na nekom posve drugom mjestu.
Dugi niz godina nesvjesno tragam za ovom konobom prepunom starih slika, bačvi i drvenih polica, osvjetljenu svijećama pod kojima se, uz bevandu, još uvijek igra briškula i trešeta. Ušao sam u mnoge jadranske kvazi konobe, iz mnogih sam izašao nezadovoljan, no u jednoj, koja vonja po pravoj starini baš onako kako treba, nećete vjerovati, naposlijetku sam i ostao. Nalazi se u Betini, u kalafatskom mjestu otoka Murtera. Zove se “Stari mlin” i zaista je konoba upravo onakva kakvom se opisuje u pjesmi.
Sagrađena je u samom portu ovog starog primorskog mjesta iz 15. stoljeća kojeg su osnovale izbjeglice s kopna, točnije iz Vrana, tražeći zaklon od krvoločnih Turaka. U prošlosti je na tom mjestu bila uljara. Čitava je u kamenu, iznutra hladna, bogata slikama i paučinom na njima, starim bačvama, policama, smeđim stolovima, stolicama, feralima i alatima. Ljeti je domaća dalmatinska pisma stalno na repertoaru. Vatra u kaminu gori večerima, a na pijatu pršut, sir i srdele, na gradelama ribe, lignje, a sve se zalijeva uljem maslina iz Modrava, najvećeg maslenika u Hrvatskoj. Sve diši do obližnjeg Tisna, malenog mjesta koje spaja otok Murter s kopnom. Desecima i desecima godina Betinjani i Betinjanke skupljaju se u toj prastaroj uljari, ćakulaju, ogovaraju, igraju, plaču i svade se.
Je li glazbeni tekstopisac Robert Šunjić u svojim mladim danima lutao otokom Murterom te s babama i didovima živio život Betinjanina, a u konobi “Stari mlin”, uz bevandu i dobru dalmatinsku kužinu, provodio svoje vrijeme? Je li moguće kako je upravo “Stari mlin” bio tema pjesme koja je očarala mnoge diljem svijeta? Pokušao sam doći do odgovora no to nažalost nisam uspio. Možda je i bolje ne otkriti tajnu koju zna samo autor pjesme i pustiti mašti na volju svima vama koji ste u potrazi za svojom konobom, dušom mediteranske civilizacije.