Napisao: Marko Sladić
Stari rimski grad Fulfinum nalazi se na otoku Krku, udaljen od Omišlja svega 20 minuta hodanja po stazama guste šume plaže Pesja. Na drugoj polovini puta ulazi se u dio šume iznad uvale Sepen, koji je dobro ograđen žicom kako ovce domaćih stanovnika ne bi odlutale. Ušao sam u šumu jednim od stoljetnih puteva koje su, iskrčili Iliri, točnije njihovo pleme Liburni. Kasnije su njima kročili i Rimljani, a danas hodamo mi. Razgledavajući i fotografirajući šumu uskoro stižem do velebne bazilike drevnoga grada Fulfinuma.
Danas je, ovaj antički grad, lijepo uređen arheološki park koji se nalazi pod zaštitom UNESCO-a te budnim okom mnogih arheologa koji stalno provode nekakva istraživanja. Građen je u doba cara Domicijana, prema mišljenju stručnjaka, od 75. do 96. godine poslije Krista. Uz Fulfinum, na otoku Krku postojao je i grad Kurikon, a oba su uglavnom bila naseljena isluženim vojnicima i časnicima raznih legija i kohorti. Imali su sve javne ustanove kao i drugi mnogo veći rimski gradovi. Imali su kanalizaciju, vodovod, ulice, terme, bazilike itd. U Fulfinumu je živjelo mnogo stanovnika što potvrđuju dva pronađena rimska groblja. Tamo se nalaze grobnice bogate keramikom i staklom vrhunske kvalitete. To govori i o ekonomskom stanju tadašnjih građana. Starokršćanska bazilika, koja prevladava ovim arheološkim parkom, također je lijepo uređena, a sagrađena je u V. stoljeću.
U Fulfinum se može doći, kao što sam već spomenuo, kozjim stazama kroz šumu, no može se stići i proširenom šljunčanom cestom namijenjenom upravo onim posjetiteljima koji dolaze na malo moderniji način. Njih pak na početku dočekuje veliki drveni portun koji sprječava ulazak automobila u park i velika ploča sa sadržajem parka (povijesni opis, karta itd.). Početak parka veoma je uredan, pritom mislim na uvijek pošišanu travu i podrezana okolna stabla, a ono što mi je najviše upalo u oko jest novosagrađeni drveni mostić kojim se u park ulazi kao vremeplovom u prošlost. Nastavio sam svoje istraživanje jer me zanimalo gdje su ti Rimljani još provodili svoje vrijeme i kojim su sve okolnim stazama koračali pričajući priče svojoj djeci o velikom caru i carstvu.
Uputio sam se, preko kamenitih plaža, u unutrašnjost uvale Sepen. Nedaleko ovih plaža, među visokom travom, 50-ak centimetara ispod površine tla, nalaze se kameni ostaci vodovoda koji vodi u srce šume. Arheolozi su u Fulfinumu pronašli podatak, tj. natpis na latinskom, o gradnji javnog vodovoda koji je, u svakom rimskom gradu, imao važnu ulogu u životu ondašnjih stanovnika. U daljini, u samoj močvari, među velikim humcima trave, ugledao sam dugačak i oko pola metra visok suhozid koji vodi skroz do, mahovinom obraslih, razrušenih zidina nekakve stare utvrde. Hodajući tako šumom i pazeći kako ne bih stao u poneki ovčji brabonjak, tražio sam ostatak drevnog rimskog grada.
Ubrzo, prvo što sam ugledao bili su kameni ostaci vodovoda uništenog od godina te, naravno, ljudskih ruku i nogu. Taj vodovod se danas renovira kako bi ga se sačuvalo u kulturne svrhe. Ušao sam u vodovod. Razmak između zidova je otprilike pola metra do metar. Put me dalje uveo u nekakav veliki kameni kompleks, tj. u jedan od dvaju hramova koji se nalaze na trgu. U tom kompleksu nalaze se veliki kameni blokovi kojih ima jako puno i koji se, pretpostavljam, još uvijek istražuju. Hodajući u tišini tim trgom, nisam se mogao načuditi činjenici kako su, prije 2000. godina, na ovom mjestu šetali rimski vojnici i časnici, a danas, prolazim ja, počašćen što mogu osjetiti trenutak onog vremena. ■