PRAVA INVESTICIJA

KAJ GOD!
piše: Ivek Milčec
Izgleda da su prošla vremena kad su tijekom ljetnih mjeseci gotovo sve novine pisale o tzv. “sezoni kiselih krastavaca” tj. o vrlo oskudnoj “ponudi” događaja koji bi obično osvanuli na  naslovnicama  tiskanih medija. U globalnoj krizi, koja je itekako zahvatila Hrvatsku i ne nazire joj se tak brzi kraj, svi koji se bave novinarstvom ne oskudijevaju u pronalaženju tema pa je bar s te strane kak bi se reklo “sve u redu”.

Tak sam i ja, listajući novine našel pregršt zanimljivih informacija koje bi čitateljima portala HG Berlin mogle  pomoći  u što boljoj procjeni  hrvatske svakodnevnice.

Počel bum s jednom bankom koja od  samog početka hrvatske samostalnosti zadaje velike glavobolje hrvatskim štedišama i svim dosadašnjim Vladama. Sigurno pogađate da se radi o povratku duga/štednje  Ljubljanske banke hrvatskim štedišama. Slovenske vlasti ne priznaju taj dug jer negdašnja Ljubljanska banka više ne egzistira a Nova Ljubljanska banka (tak tvrde) nema ama baš nikakve veze s bankom koja je propala.

A gdje su i u čijem džepu završile stotine milijuna maraka tj. eura hrvatskih štediša nitko ne zna ili se, kaj je vjerojatnije, pravi blesav. Pa nas se sada ucjenjuje na sljedeći način; ako ćete i dalje inzistirati na rješavanju toga problema, mi (Slovenci) nećemo ratificirati Sporazum o ulasku Hrvatske u punopravno članstvo  EU. Jebeš takve susjede!
Sve dosadašnje slovenske Vlade podmetale su nam nogu a ne žele priznati da su jedina europska država koja drži vojsku na tuđem teritoriju (sv.Gera) i koja bi nekakvom Arbitražom, na naš račun,  štela proširiti dvadesetkilometarsku dužinu svojojega mora. Kaj god!

U pomanjkanju stranih, ali i domaćih investicija raduje  vijest, koju je objavio tjednik  Forum, da je u saborsku proceduru upućen Prijedlog zakona o potvrđivanju okvirnog ugovora o zajmu između Hrvatske i Razvojne banke Vijeća Europe za projekt dogradnje i obnove zatvora Remetinec. Poznato je, da je zatvor postao pretijesan te da u njegvim ćelijama boravi više zatvorenika nego što je to po europskim standardima propisano i dozvoljeno. Kada se Remetinec obnovi i proširi bit će, u to uopće ne treba sumnjati, sto posto popunjen jer je kriminal u porastu pak se ne treba bojati nekakve recesije ili dugoprstičke apstinencije. Šteta što se o proširenju  već prije nije mislilo jer tada bi dr. Ivo imal puno bolji komfor pa bi možda kroz nove zatvorske PVC prozore još sada gledal kak raste turopoljski kukuruz.

Kad smo već kod Ive Sanadera važno je spomenuti da mu je sud odobril jednomjesečni “neplaćeni” godišnji odmor (od 24.7.-24.8.) a zbog njegove sigurnosti ne zna se je li će (kao prijašnjih godina) ploviti na jahtici Malo vitra ili će se odmarati od napornih sudskih spisa u kakvoj skrovitoj uvalici. Sve u svemu, na nastavak suđenja doći će preplanuo od sunca i punoga želuca pa će bez problema moći replicirati svjedocima i sucu Turudiću jer, paradoksa li, u Saboru je replika ukinuta, ali nije u sudnici. Pa tko  još  može reći da ne  živimo u demokraciji?!

Strani investitori  žale se na našu birokraciju koja je kriva što se presporo izdaju lokacijske, građevinske i mnoge druge dozvole i rješenja na koja se  mjesecima pa čak i godinama čeka. Dolazak najmoćnije svjetske organizacije za zaštitu okoliša Greenpeace u Hrvatsku investitorima će još više zagorčiti život. Brojne udruge zelenih i građanske udruge Pravo na grad dobile su moćnog  saveznika pa će (ako imalo posumnjaju u opravdanost investicije) blokirati početak mnogih radova radi zaštite okoliša. Događa se da zeleni tjeraju mak na konac a investitori izgube živce pa odlaze tamo gdje bez problema mogu izgraditi tvornice i zaposliti lokalno stanovništvo. Svatko razuman je za očuvanje čistog zraka, pitke vode i zelenila, ali isto tako je protiv   preradikalnih protesta, blokade  i nerealnih zahtjeva “zelenih ratnika”.

Kad se već mislilo da je izgradnja Pelješkog mosta, zbog pomanjkanja novca pala u zaborav, nedavna izjava Tome  Kara-marka, novog predsjednika Adezea da nova vlast radi na razjedinjenju hrvatskoga sjevera i juga, opet je aktualizirala ovu itekako škakljivu političko-gospodarsku temu. Svima je poznato da se Hrvatska nalazi u teškoj gospodarskoj krizi, da nezaposlenost raste a državni porezi i nameti do iznemoglosti guše sve hrvatske ljude.

Postavlja se pitanje da kako u općoj besparici pronaći dvije milijarde kuna za gradnju mosta koji je bez sumnje Hrvatskoj potreban ako zbog ničeg drugog onda zbog povezivanja državnoga teritorija. Ako ćemo biti pošteni onda ćemo Adezeu reći da oni imaju najmanje prava na kritiku ove koalicijske Vlade jer je njihova, osmogodišnja vlast imala daleko veće financijske mogućnosti za početak i završetak gradnje Pelješkog mosta.

U jednoj prijašnjoj kolumni Kaj god,napisal sam da se često ne slažem s pisanjem Milana Ivkošića, Večernjakovog kolumnista, ali ovoga puta moram pozdraviti njegov nedavni prijedlog za rješenje tj. izgradnju Pelješkog mosta. Naime, Ivkošić je u svome tekstu  predložio da se raspiše samodoprinos za izgradnju Pelješkog mosta kaj smatram  kao  sasvim prihvatljivo rješenje za povezivanje hrvatskoga sjevera i juga.”

Ako bi, na primjer, milijun zaposlenih Hrvata dalo po 1000 kuna, bilo bi to pola cijene Pelješkog mosta, a ako bi dalo po 2000 kuna, bila bi to puna cijena”-računa Ivkošić. Jasno, trebalo bi otvoriti žiro račun u banci, a trebalo bi oformiti i nekakav odbor koji bi radio na promdžbi samodoprinosa. Međutim, pitanje je koliko zaposlenih građana dobiva  redovno plaću i kolika je ona, je li dovoljna za život jer ljudima,prepunih kredita nije lako odvojiti, bolje reći pokloniti 1000 ili 2000 kuna a tko zna da li bi i taj iznos bil dovoljan. U svakom slučaju ako je Pelješki most Hrvatima važan platit će, ako nije trebalo bi  prestat sa svađama, prepucavanjima i mudrovanjima tko je ili nije u pravu.

Svi hrvatski mediji objavili su vijest da su splitskom “poteštatu” Kerumu lopovi provalili u jako osiguranu vilu, odnijeli novac i skupocjen nakit. Susjedi kažu da nisu ništa vidjeli i čuli a dobro istrenirane lopove nije zaustavila ni žica pod naponom koju je Kerum, bez dozvole dao postaviti na zid. Dok ovo pišem, još se ne zna koliko je novca ukradeno  a bit će pravo “bogohuljenje” ako su ukradeni euri i kune bili namijenjeni za podizanje velikoga križa na Marjanu. Možda je to  pravedna  kazna za Keruma i njegovu nevjenčanu suprugu Fani za koje njihovi susjedi kažu da uopće ne razgovaraju i ne trude se da uspostave komunikaciju s ljudima koji tu žive preko 20 godina. Tko zna, možda ova provala probudi gradonačelnikova skrivena čuvstva pa odluči ubuduće redovno dolaziti na saborske sjednice i “mudrim” dosjetkama aktivno sudjelovati u raspravama Odbora za suzbijanje korupcije i kriminala. Kaj god!