Iz naše arhive... objavljeno 09.08.2012.
LJETNE SLIČICE
tekst i foto: Sonja Breljak
U svadbenoj dugoj koloni putujemo od Bugojna, preko Koprivnice, Kupresa do Livna. Velika je vrućina. Negdje na pola puta, doploviše tamni oblaci te prosuše nešto kišnih kapi po žednom drveću, lišću i travi.
Bilo malo. Trajalo kratko.
Onda u čudnoj igri prirode, nama nedokučivom a često tako čudnom i simboličnom pojavnošću, “otvori” se oblak poput kakva čarobna prolaza i svjetlost se pruži do same zemlje.
Ne znam zašto, no u tom trenutku u misli mi doploviše tek stihovi Dobriše Cesarića: –Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna. Krhko je znanje!) Možda je pao trak istine u me, A možda su sanje.Još bi nam mogla desiti se ljubav, Desiti – velim, Ali ja ne znam da li da je želim, Ili ne želim …
E, da baš ti predivni, za vječnost stvoreni Cesarićevi stihovi. Izletješe iz mene poput svjetlosti kroz “prozor” tamna oblaka.
Divna priroda stvarana Božjom rukom. Divna ljepota vođena Božjom, stvarana ljudskom rukom. Za one (poput mene) još (uvijek) žedne i željne te ljepote …evo ovdje i cjelovite pjesme Povratak.