tekst: Štefica Vanjek
Ovaj tjedan, jedno jutro pijuckam kavicu, laganini, konačno mi je sjelo da sam penzić i da mogu bez trke guštati u vremenu i kavici. Bez dobre glazbe nema dobrog dana, pa tako i meni, slušam radio malo tiše jer moj penzić još spava. Kad u eteru čujem ženski glas koji se javlja iz prometa: „Javljam se od tu i tu, uz mene vozi mladić ne stariji od dvadeset godina, mercedes A klase najnoviji i cijelim putem ne vadi prst iz nosa, ne mogu više gledati, morala sam se javiti.“ Smijeh u studiju radio stanice,bez komentara. Shvatila sam da je prevezao put s jednog kraja grada ne drugi kraj.
Smiju se voditelji u studiju, smijem se i ja.
„Bože moj taj ima pravi rudnik zlata, zato i vozi takav automobil“, palo mi na pamet.
„A možda ima tatica još veći rudnik pa je sineku kupio auto da može taj rudnik držati visoko uperen u nebo“. Da nije imao prst u nosu, i ruku na volanu, možda bi i sadržaj rudnika ispraznio na rukav, pa bi to stajalo kao modni dodatak uz mercedes.
Tatica možda već ima za sina spremljenu diplomu doktorata negdje u ladici, samo čeka da dostigne godine da ju može izvući na svjetlo dana, mislim da to nije sigurno diploma profesora jer njih ubijaju, i ponižavaju, kako učenici tako i roditelji. Ne čudim se što moj nećak alpinista ne želi raditi kao profesor, već visi po zgradama i pere stakla gdje se nitko ne usudi.
Interesantne su diplome pravnika i liječnika, kod takvog liječnika pacijent će morati doći sa dobro prostudiranom svojom dijagnozom da mu dotični liječnik prepiše samo terapiju. Bože moj, brzo ćemo i bez korone otezati papke.
Da se razumijemo, ovo nije atak na liječnike koji savjesno, stručno i s ljubavlju obavljaju svoj posao, ovo je samo moje razmišljanje na osnovu pročitanih informacija o tome koliko je lažnih diploma otkriveno u našim uvaženim institucijama društva.
„Gdje se izgubio bonton i kultura“? pitam se ja metuzalem, ali još nisam posenilila do kraja, znam da sam u vrtiću bebe s pelenama učila kako se briše nos i sa čime. Istina da ga nisu obrisali kako treba, ali važan zlata je bio pokušaj, do škole vrlo lijepo su vladali bontonom i osnovama kulturnog ponašanja i ophođenja. Dala bi nagradu onome tko je izmislio papirnate maramice i jednokratne pelene pa je odgojiteljima u vrtiću uvelike olakšao posao održavanja čistoće pretrpanih grupa djecom.
Sumnjam da rudar s početka priče zna čemu služe maramice, što je to bonton, i kulturno ponašanje, ali zato zna koliko konja ima mercedes, i koliko brzo može juriti ne vodeći brigu o pješacima i usporenim starcima. Ako nešto i pođe po zlu tatica će to srediti pa će morati studirati u Švicarskoj umjesto čamiti u zatvoru. Ježim se od pomisli koliko rudara vozi mercedes, tako da neće biti čudo ako jednog dana Zagreb potone.
Veliki naklon onima koji su mercedes poštenim radom zaradili.
I u nedavnoj predizbornoj kampanji imali smo prilike vidjeti tko je savladao bonton još u vrtiću, a kome bi dobro došli dodatni sati građanskog odgoja, kojeg bi ja da me se pita uvela u srednje škole, ali tko nas starce uopće za naše životno iskustvo pita, jedva se čeka da otegnemo papke da nismo na teret državi, bez obzira što smo tu crkavicu od mirovine pošteno zaradili.
-Kako se društvo odnosi prema starijima tako se odnose i mladi, nećeš u tramvaju dobiti mjesto za sjesti od nekog tinejđera, ali moram biti objektivna ima i krasnih iznimaka.
-Imam i ja dvoje unučadi tinejđera, mislim da su zapamtili kako se gdje ponašati, i sigurna sam da neće dobiti mercedes dok si ga sami ne zarade.
-Ljeto je eto stiglo, odem noge močiti u lavoru umjesto u moru, liječnik kaže nema mora za mog supruga ,moram ga čuvati pa se valja snači braniti od vrućine.
-Uživajte ljudi svi, dok možete, jer ljeto će brzo proći, i čuvajte se mercedesa na cesti sa rudarom u njemu.