Nikola Šop
O Bože, teško li je u doba časa snenog
prisloniti na ruku svoj umorni sluh.
I slušati u njoj zvuk posla izgubljenog,
koji nam je svet ko neki dragi duh.
Ah, na nebu tvome vlada divan red
Anđeli, sveci tvoji svaki posla ima.
I pčela mrtva gore opet skuplja med
po tvome nebeskom cvijeću i poljima.
Obilje posla daj i svakome čovjeku.
Neka mu radošću urodi svaki sat.
I neka tebi samo, kad dani mu proteku,
blistav od rada preda svoj alat.
Iz zbirke „Isus i moja sjena“ Matica hrvatska, Zagreb 1934.
hvala što si me podsjetio na nikolu šopa….skoooooooro pa zaboravih na njega..
E ovo je prelijepo!