TETA GRGINCA

ARMINOVE PRIČE
piše: Armin Pohara

Teta Grginca je u našu kuću donosila svjež sir, kajmak i mlijeko. To je uvijek bio lijep dan kome se mama posebno radovala …osim ako joj Esad nije ostavio plaću zato što su se dan prije nešto posvađali. Razlozi svađi su se brzo zaboravljali ali su uvrede I ljutnja trajale duže …ovisno o maminom otporu.

Onda se vrijednost donesenih mliječnih proizvoda morala zapisivati u neku svesku. To zapisivanje teta Grginca baš i nije voljela ali je suosjećala sa mamom znajući i bez pitanja zašto dan poslije plaće mora vlažiti jezik tintiblajkom.
-Ništa mi ne govori gospoja …imam i ja svog Azraila kod kuće.
Grginca je uvijek bila obučena u seljačku narodnu nošnju kojom su dominirale crna I bijela boja i uvijek je govorila glasno…

Žene u našem gradu i okolici nisu imale svoja imena, bar ne u svakodnevnom životu. Sve su zvale po imenu svoga supruga. Rijetke su bile one koje su imale svoje ime i mnoge od takvih nisu bile na dobrom glasu. Žene koje su imale svoje ime ili su nedojebane partizanke, ili …one stvari željne umjetnice, kojima je narodna vlast dozvolila malo previše furseta

Te sumnjive drugarice, bile su lijepe, i neudate i uvlačile su dim iz cigarete na posebno bezobrazan način. Iz meni tada nepoznatih razloga, svi su muškarci o njima tajno šaputali i čeznuli, ali ih nisu ženili niti kući vodili.

Prave i poštene žene bile su domaćice i ponedjeljkom su kuhale grah. U njihovim nišama (kuhinjama) iznad šporeta je visio vez sa mudrom porukom MUDRA ŽENA MORA ZNATI, MUŽA LJUBIT I KUHATI ili onaj DOMAĆICE MUDRO ZBORI DA TI RUČAK NE IZGORI! Te prave i dobre žene su se zvale imenom svoga muža da ne bi narušile nekakav nepoznati i tajni balans u svemiru stvari i postojanja.

To ime je ženama bilo vječno i nastavljalo je živjeti i ako nositelj toga imena više nije bio među živima.

Tada sam mislio da je to samo zato kako bi se lakše zapamtilo ko je ko, i zato što muškarci svaki mjesec donesu plavu kuvertu od koje se živi. Nije me to tada previše smetalo …a nije ni tim ženama ili se meni tako činilo.

…A i što bi, pa i ja sam muškarac a previše mali da mijenjam svijet koji je I onako bio naslikan veselim i šarenim bojama.

Samo ponekad kada je tata galamio na mamu i razbijao posuđe koje je ona najviše voljela činilo mi se kao da bi ovaj svijet ipak mogao biti još malčice ljepši. Boljele su me mamine suze. Proklinjala je život a ja nisam znao zašto. Jecala je tiho Esadovica, koja je nekim čudom uspjela sačuvati i svoje ime Hatka, tiho da nas ne bi uznemirila svojim bolom i ponekad šaputala nešto na nepoznatom jeziku u ruci držeći brojanicu. Molila se moja mama bogu Alahu u skromnoj tajnosti koju smo svi znali. Tražila je od njega mir I utjehu .

Grginca žena nekog Grge iz Unke znala je mnoge tajne o životu:
-Ništa se ti nemoj sikirati moja gospoja …vidjet ćeš ti kad ta glava povuče …takav je bio i mali od strica.. Eno ga sad dva metra …i ovaj tvoj ce biti .Erkules …a što se “Uce” tiče …kad vidiš da je malo popio ili je nešto nervozan- a ti samo polako i sa smiješkom, nemore se glavom kroz zid moja gospoja.
Muski su ti ko velika djeca.

Puno su mi značile te riječi. Nisam se više brinuo što mi tatin šešir postaje sve tijesnji. A i mama je određeno vrijeme uspijevala pridržavati se jednostavnih i striktnih uputa o izbjegavanju nepotrebnih sukoba sa svojim čovjekom .
Zbog nečega sam uv jek vjerovao u mudrost ljudi sa sela. Kod njih je sve jednostavno…

I jaja…teta Grginca je donosila kokošja jaja zamotana u stare novine. Mama je nekad uzimala deset a nekad i dvadeset komada, ovisno o situaciji… A ja sam se radovao i jajima i zgužvanim ostatcima novina na kojima sam ponekad nalazio zanimljive karikature iz starih …starih novina …pisanih ćirilicom.
Pametan je naš seljak i zna mnoge mudrosti ali ne zna da reći H. To me je uvijek čudilo.
Herkules je bio ‘Erkules, kruh je bio kru’, mahao-ma’ao, snaha-sna’a, muha-mu’a, Pohara-Po’ara ,Hercegovac-‘Ercegovac a Hrvatska-‘Rvatska.
A ja sam znao reci H od kako sam se rodio. Čini mi se je to upravo prvo slovo koje sam izgovorio u paničnom pokušaju uspostavljana komunikacije sa neobičnim svijetom u koji sam banuo.
Hhhhhaaaalllooh.

U gradu se govorilo gradskim jezikom, a na selu seljačkim. Tako sam ja to razumio i podvukao crtu pod tim neobičnim saznanjem kako na samo nekoliko kilometara od grada ljudi govore malo drukčije. Baš je svijet zanimljiv, mislio sam.
…..

 

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments