HRVATSKA POSLA

IZ DRUGIH MEDIJA …www.crckarije.com
Listajući jednom prilikom Jutarnji List, naletio sam na zanimljiv članak pod naslovom “Izgubljena Rijeka” u kojem je autor teksta ovako pisao o ovom poznatom lučkom gradu:”Početkom 20. stoljeća u Rijeci je bilo 200 lokala koji su radili cijelu noć. U najmanje 20 svake je večeri bila živa glazba, imala je 8 kina, kazalište, 20 hotela, hrpu klubova, desetak bordela, rafineriju šećera, tvornicu papira Smith & Meynier, tvornicu duhana, tvornicu torpeda, nekoliko brodogradilišta i novinskih listova.

Bila je industrijski div, ali i kozmopolitski grad, govorila se hrpa jezika, dolazili su brodovi iz cijelog svijeta. U njoj su radili i živjeli Englezi, Slovenci, Židovi, Mađari i Amerikanci poput konzula Fiorella La Guardia koji je kasnije postao legendarni njujorški gradonačelnik. Rijeka je danas grad bez budućnosti. Sve je skupo, loše i ništa se ne proizvodi. Ostaje samo puno priča o prošlosti koja se ne može vratiti i takozvana industrijska baština koja je, ustvari, hrpa smeća.”

Dobro je to autor rekao “hrpa smeća”, a među tim smećem je i hotel emigranata, armirano betonska grdosija sa 1500 kreveta, u koji su se smještali emigranti na putu za daleku Ameriku. Ovaj  hotel podsjetio me na hotel “New York” u Rotterdamu, nizozemskom lučkom gradu jako sličnom Rijeci, odakle su nekada također ljudi bježali u Ameriku. No za razliku od nas koji smo od svojeg hotela napravili jedno veliko ništa, pametni Nizozemci ne stvaraju i ne gomilaju smeće. Upoznajte hotel “New York” – povijest u srcu ovog futurističnog grada.

Do njega sam stigao podzemnom željeznicom koja putnika direktno vodi u najveću europsku luku, luku Rotterdam, prepunu drvenih jedrenjaka i ogromnih kruzera. Ovaj hotel, u kojem je ispisana povijest iseljavanja europskog stanovništva, nalazi se između dva velika nebodera na malenom poluotoku rijeke Nieuwe Mass. Predivan je to hotel s pogledom na luku i brodove, izgrađen od opeke, kao one silne zgrade i neboderi u starim crno bijelim filmovima Charlie Chaplina koji prikazuju grad New York u svojim zlatnim godinama industrijalizacije.

Na zelenim kupolama vijore se zastave, a između njih veliki natpis putničke kompanije “Holland – Amerika Lun” koja je ovu zgradu, kao svoje sjedište, izgradila davne 1901. godine. Kroz nju su u ono vrijeme sa svojim koferima prošle tisuće i tisuće muškaraca, žena i djece nadajući se boljem američkom životu. Nakon 83 godine, točnije 1984., tvrtka je premještena u Seattle, a zgrada je ponuđena na prodaju. Ranih 90-tih napokon se prodala i 1993. godine, kao hotel-muzej, otvorila svim ljudima svijeta.

Ušao sam unutra, a na ulazu stari koferi. “Predivno!”, rekao sam sam sebi i nastavio dalje svoje znatiželjno istraživanje. Ušao sam u restoran smješten u nekakvoj velikoj hali u kojoj kao da su maloprije radnici brodogradilišta varili i brusili. Prošvrljao sam onuda i naletio na trgovinu suvenira. Mornarske kape, razglednice, pomorski dvogledi, karte i ukrasi… ima svega! Za oko mi je zapeo jedan prelijepi mornarski džemper, no na kraju od njega nije bilo ništa. Sve zam zapio i pojeo rekli bi naši stari, nisam mogao ne kušati nizozemsku morsku kužinu. Punog trbuha uletio sam u bar i iznenadio se koliko je tamo lijepo. Na zidovima stotine crno bijelih fotografija putnika, brodova igrada koji je u 2. svjetskom ratu bio potpuno uništen Hitlerovim bombama, a za šankom i za stolovima ljudi – umjetnici, poslovnjaci, pomorci… druže se, ispijaju vina, koktele i melju sto na sat predivnim nizozemskim jezikom, a atmosfera?! Ona je posebna, vesela i neopterećena, drugačija nego kod nas. Razgovarajući s tamnoputom konobaricom došao sam do saznanja kako je zadovoljna svojim poslom i kako jednostavno obožava biti ovdje jer su svi vrlo friendly što nažalost u Hrvatskoj još nisam uspio doživjeti. Pitam se zašto…

Iznenadio sam se koliko mi ovaj hotel pruža mogućnosti zabave – uz izvrsnu klopu, ambijent, super sobe s još boljim pogledima, mogu unajmiti i bajk koji je u ovoj malenoj zemlji prvo prijevozno sredstvo, mogu organizirati pravo “sailor” vjenčanje, mogu s vodičem istražiti hotel i saznati njegovu povijest, doživjeti teatar ili pak uživati u zvuku Tiny Little Bigbanda, sastava od osmero totalno cool frajera kojima je na pameti samo sex! Šalim se, na pameti su im kontrabas, piano, bubnjevi, trombon i saksofon te tamburanje po njima najglasnije što mogu kako bi cijeli grad držali budnim.

Prije nego što sam napustio hotel, sjedeći na terasi i gledajući galebove kako mi dovikuju, palo mi je na pamet to kako su Nizozemci zaista narod od kojeg možemo naučiti mnogo o očuvanju naslijeđa i pokretanju pravog bussinesa, a ovaj predivni hotel samo je jedan primjer toga.