ZORA BILA

POGLED KROZ DVOGLED
piše: Sandra Marelja Muić
Jedno se mora priznati gradu podno Marjana; što god se odvija tamo ima jedinstvenu privlačnost za medije i plijeni pažnju više od svega što se dešava u ostatku države. Kapa dolje! Grad bez usporedbe u Hrvatskoj po mentalitetu i statistici  bacio ostatak zemlje potpuno u drugi plan. Čak i alanfordovci, premijer i speedy potpredsjednik nisu do naslovnice uspjeli doći, ukrala im sve ekipa sa štekata.

Dešavale su se tu smrtno ozbiljne i presudne stvari, u pripremi je bio čak i proglas izvanrednog stanja u županiji (ne bi da nije tako uvijek). Lokalno-regionalna svetinja  oliti ga nogometni klub star 100 godina prijetio biti isključen sa respiratora jer je pao u stanje duboke kome. Strepilo se do posljednjeg trena i stajalo na kiši pred zgradom gradskog vijeća dok  nije izglasano jamstvo za kredit. Odahnula cila Dalmacija. Svaka maslina se ispravila u boku. Spasija se ‘Ajduk.  Čudim se samo onome šta je skaka u nedjelju sa ruba stratosfere da nije pričeka kako će se izglasati, nego mu uprlo skočiti 39 km iz vedra neba u tako napetoj situaciji.

Vjerujem da pola grada nije moglo spavati posljednjih dana, da su odgledali sve reprize iza ponoći i dočekali sve reprize prije jutarnjeg crtića. Ne pamtim kada sam pročitala neki uspjeh tog avatarskog kluba- simbola- kulta, no to nije bitno, samo pamtim silna prepucavanja, smijurije, smjene.

Hajduk je svojim fanovima sve u jednom: deklaracija o pripadnosti stranci, lifestyle, rata kredita, vjersko opredjeljenje i vjerovatno nema tematike koja djeluje tako kohezivno na taj dio Dalmacije kao „bila boja“, čak i za one koji nisu ni psa prošetali blizu Poljuda.  Prvo što znate kada se sin rodi na Firulama je da će dobiti navijački šal bez obzira što će maslina ostati neobrana, tako vam je to u tom dijelu svijeta, na najlipšoj rivi na svitu. Još ako uspije dogurati do tenora u klapi, ispunio je životopis do maksimuma.

Ne sumnjam da su oni najvjerniji već pustili hipoteke na obiteljske grobnice i odjavili kabelsku pretplatu ne bi li pomogli voljenom klubu.  Svašta ovdje može doći i proći, svatko se može i vratiti, ali jedno živi vječno, jedno im nemojte dirati – hajdučko srce. Čak su odtrpili i paradu duginih boja u lipnju,  i to da im je Seve  otišla i vratila se s paketom pelena, ali da će propast’ balun, to nije stalo u nikakvoj opciji.

Eto, srećom pa izglasaše vjećnici , svi do jednog, da će grad dati jamstvo za kredit klubu i sačuvaše brojne generacije od beznađa. Je li radi lokalpatriotizma ili od straha da isti taj lokalpatriotizam s druge strane vrata Banovine ne bi sastavio i rastavio sve što stoji i što se kreće po gradu, ostati će nama   do daljnjeg nepoznato.

Poznato je da su brojni oni koji u bilo kakvoj fotelji sjede ipak doprinijeli takvom stanju kluba i stavili težak teret na navijačko srce. Čak se i gradski poglavar morao prikloniti, a sestrica je poslije na balkonu dijelila poljupce i mahala.  Taj  blic-izlet u glumačke vode joj valjda trajao jako kratko, kako čitam, jer publika nije bila dobre percepcije za debitante kazališne bez obzira na radost trenutka. Možda se trebala obratiti onom produhovljenom multitalentu fra Šimi da je posavjetuje rič-dvi o javnim nastupima.