ŠTO NAS OČEKUJE U EU

HRVATSKOJ PRIJETI JOŠ VEĆI VAL ISELJAVANJA SA DALEKOSEŽNIM POSLJEDICAMA

piše: Mirko Omrčen
Ulazak Hrvatske u Europsku uniju dobra je stvar jer mladima se omogućuje nesmetano kretanje po cijeloj Europi. Administrativne barijere za rad i obrazovanje mladih hrvatskih građana bit će otklonjene. Mladi ljudi dobivaju mogućnost studirati i raditi u bilo kojoj zemlji u EU (Iz “ 7 točaka za budućnost“ Mladeži HDZ-a).

Na destabilizacijski razvoj stanovništva u Hrvatskoj u posljednjih stotinjak i nešto više godina umnogome je utjecalo kontinuirano, a povremeno i vrlo intenzivno europsko i prekomorsko iseljavanje.

Veličina iseljeničkog kontingenta iz Hrvatske još uvijek nije posve precizno istražena i ustanovljena, no demografski stručnjaci tvrde kako smo blizu istini ako ustvrdimo da je od sredine 19 stoljeća do početka do početka 21 stoljeća iz Hrvatske iselilo približno 1,3 milijuna osoba. Po pitanju iseljenih, kako njihovog broja, tako i povijesno političkih, sociodemografskih i kulturno-civilizacijskih obilježja Hrvatska ravnomjerno ide uz bok jednoj Irskoj ili Italiji …tvrde demografi.

Razlozi iseljavanja

Kao najveći uzrok i motiv iseljavanja izdvajaju se gospodarski i politički razlozi, s tim da su i gospodarski razlozi često određeni političkim prilikama.

Od gospodarskih razloga demografi navode česte krize, kao što je primjerice svjetska gospodarska kriza 1930-tih godina, a od političkih razloga ističu se ratovi te protuhrvatska politika koju su proizvodile različite državne zajednice u kojima su se Hrvati našli tijekom 19 i 20 stoljeća.

U Austro-ugarskom okviru te u obje Jugoslavije, monarhističkoj i socijalističkoj, opće društvene prilike nisu išle u prilog oživotvorenju hrvatskih nacionalnih interesa.

U tim zajednicama hrvatski narod u velikom broju bio je praktički istjerivan iz svoje zemlje i razasut među narode. Te moćne organizacije činile su sve da hrvatski narod nestane i kao ime i kao teritorij.

Zahvaljujući prvenstveno tim okolnostima Hrvatska je pretvorena u tipično iseljeničku zemlju iz koje se kontinuirano iseljava već stoljećima, a osobito snažno se iseljavalo od konca 19 stoljeća

U tom kontekstu demografi izdvajaju četiri velika vala iseljavanja iz Hrvatske:

Prvi, od 1880-tih do Prvoga svjetskog rata ( prekomorsko iseljavanje)

Drugi, na završetku Drugoga svjetskog rata ( prekomorsko i zapadnoeuropsko iseljavanje

Treći, u 1960-tim godinama ( odlazak na tzv.  privremeni rad u inozemstvo- procjenjuje se da je Tito takvom politikom iselio oko 800.000 Hrvata).

Četvrti, u 1990-tim godinama ( zapadnoeuropsko i dijelom prekomorsko iseljavanje).

Što nam po tom pitanju donosi novi okvir?

Hrvatska i danas gubi velik dio stanovništva u vanjskoj migraciji. Samo u posljednje tri godine iz Hrvatske se iselilo 33.000 ljudi. Demografi stalno upozoravaju kako je vanjsko iseljavanje postalo već sada poguban čimbenik općih demografskih stanja i procesa i pitaju hoće li Hrvatska ulaskom u EU u vanjskoj migraciji još više gubiti stanovništva? Hoće li ulaskom u novi okvir val iseljavanja biti još veći? Hoće li mladi i školovani ljudi zbog sve lošijeg gospodarskog stanja te sve većih problema sa zapošljavanjem odlaziti na Zapad u potrazi za poslom, “boljim“ životom i boljom zaradom?

U istraživanju portala MojPosao čak 56% ispitanih izjavilo je da uopće ne vide svoju budućnost u Hrvatskoj, a ni budućnost svoje djece. Njih 76% smatra da bi imali kvalitetniji život u Inozemstvu, a 60% bili bi spremni tamo raditi i posao za koji bi trebali biti prekvalificirani- iznova obrazovani.

Prema istraživanju platne kompanije Visa International čak 57% mladih između 18-25 godina napustilo bi Hrvatsku radi studiranja ili zaposlenja.

Tko je kriv?

Takva klima  vlada već dugi niz godina. Prema studiji Instituta za migracije i narodnosti objavljenoj 2006 godine čak 460.000 Hrvata tada je razmišljalo o odlasku iz Hrvatske i trajnom naseljavanju u neku drugu zemlju. Dominiraju studenti te općenito mlade i obrazovane osobe.

Prema iznesenim istraživanjima, ali i činjenici da nedostaje bilo kakva smišljena migracijska politika, je za pretpostaviti da će Hrvati ulaskom u EU, koje će omogućiti zapošljavanje, iseljavati u većem broju nego danas, da će odlaziti mlađe, radno i vitalno najsposobnije stanovništvo između 20 i 40 godina.

Posljedice ulaska u EU mogle bi biti nesagledive jer će se eventualnim odlaskom tisuća mladih i visokoobrazovanih gubiti najbolje radne sile, ali i ugroziti hrvatsko društvo i gospodarstvo.

Iskustva drugih zemalja

U zadnjim godinama ukupno rumunjsko stanovništvo smanjilo se s 21,3 milijuna na 19 milijuna.

U 2010 godini 1,21 milijun Grka nastanio se u nekoj drugoj državi. Danas se u toj zemlji odvija masovni egzodus u Ameriku i Australiju.

Zadnjih godina iz Španjolske se više ljudi iselilo, nego što ih je imigriralo. Primjera radi samo do 2008 godine u tu zemlju se uselilo 5,2 milijuna ljudi. Navode se podaci koji govore da se svaki mjesec u Argentini pojavi više od tisuću španjolskih državljana sa molbom za useljenje.

Iz Portugala zadnjih godina na tisuće nezaposlenih stručnjaka i visokoobrazovanih odlazi ponajviše u Brazil, Angolu, Mozambik.

U krizom pogođenoj Irskoj kriza je iseljavanje dovela na njegovu najvišu razinu u zadnjih 20 godina. Procjenjuje se da će i u slijedećih nekoliko godina Irsku napustiti daljnjih 150.000 mladih ljudi.

Iseljava se i iz Baltičkih zemalja, osobito mladi ljudi iseljavaju.

Poljska je samo u nekoliko godina nakon pridruživanja EU ostala bez 5% stanovništva i ako se gleda i pretpostavlja samo na temelju njenog iskustva u tom slučaju to bi značilo odlazak oko 200.000 radno sposobnih iz Hrvatske u samo par godina. No i znatno manji broj od toga bio bi katastrofa po Hrvatsku smatraju stručnjaci.

Daljnje posljedice

U Hrvatskoj je iz godine u godinu sve manji broj i udjel mladog stanovništva u ukupnom stanovništvu. Procjena Populacijskog odjela UN-a po tom pitanju je kako će do 2050 udjel stanovništva Hrvatske do 14 godina starosti biti smanjen na 14,5 %, onog između 15 i 64 godine starosti na 60%, dok će udjel stanovništva starijeg od 65 godina života biti povećan na čak 27%, čime će Hrvatska biti među zemljama sa najstarijim stanovništvom u Europi.

S druge strane sve intenzivnije iseljavanje mladih, uz tu činjenicu, učinit će je zemljom sa najstarijim stanovništvom u Europi. Tim štoviše jer se pretpostavlja kako će u Hrvatsku, i njenim ulaskom u EU, useliti veliki broj umirovljenika iz bogatih zemalja kojima će Hrvatska postati second home. Na taj način će se povećati ukupan broj stanovnika, ali će se još više pogoršati dobna struktura stanovništva. Broj i udjel starog stanovništva porast će još više.

Ako ne dođe do donošenja i provođenja mjera za zaustavljanje ili barem usporavanje iseljavanja iz Hrvatske, koje bi moralo biti popraćeno gospodarskim rastom, koji će omogućiti zapošljavanje, te lakšim rješavanjem stambenog pitanja i niza drugih poticajnih mjera, doći će svakako do intenzivnijeg iseljavanja mladog- vitalno i radno najsposobnijeg stanovništva.

Time će se smanjiti potencijalni obujam radno-sposobnog i radno-aktivnog stanovništva, ali i razina društveno-gospodarskog razvoja zemlje- drže stručnjaci. U budućnosti će to izazvati i može se očekivati manjak radne snage, što već sada implicira osmišljavanje i provođenje odgovarajućih mjera selektivne ekonomske imigracijske politike.

Budućnost!?
Biti će ako Hrvatska bude gospodarski i kulturno razvijena, ako bude imala gospodarski rast i ako joj BDP dosegne desetak tisuća eura …smatraju stručnjaci. No uz ovakve pseudo-političare i pseudo-stručnjake Hrvatska to u doglednoj budućnosti ipak neće moći ostvariti. (Da smo to ostvarili, a mogli smo, ne bi uopće ni bilo iseljavanja, jer upravo ekonomsko stanje zemlje je važan faktor visokoobrazovanima pri odluci o odlasku ili ostanku) Osim toga svega oko 7% visokoobrazovanih, od kojih će mnogi u međuvremenu iseliti, ne daju priliku za brzi i bolji razvitak gospodarstva.

Za dugoročni nacionalni i gospodarski razvitak važna je populacijska politika i politika zadržavanja mladih i školovanih ljudi. Za gospodarski razvitak važna je i osmišljena useljenička politika mladih školovanih ljudi.

No politika dugoročnog importa visokokvalificirane radne snage za Hrvatsku je neostvariva, jer te poteškoće imaju mnogi u Europi i jedino najrazvijenije zemlje imat će novac za kupnju školovanih kadrova- drže stručnjaci. Siromašna i nerazvijena Hrvatska bit će stjecište siromašne i nekvalificirane radne snage s istoka.

Kako to provodi Njemačka!

Prema kazivanju stručnjaka cilj Njemačke je da u dva slijedeća desetljeća u Njemačku privuče do 300.000 novih radnika i tako nadoknadi nedostatak adekvatne radne snage u pojedinim sektorima svoje ekonomije.

Međutim Njemačka ne planira masovno doseljavanje jeftine radne snage, već je namjera doseljavanje isključivo visokoobrazovanim radnicima zaposlenima u tehnološkoj industriji, zdravstvu i znanosti, dakle inženjerima, liječnicima… i to, jer smatra da je takav visokoobrazovani kadar uvjet dugoročnog ekonomskog razvoja. No slične namjere privlačenja mladih i visokoobrazovanih useljenika iz manje razvijenih zemalja namjeravaju pokrenuti i druge razvijene zemlje. Žrtva takvog trenda mogla bi biti Hrvatska s obzirom na svoj relativno dobar obrazovni standard, lošu ekonomsku situaciju, ali i tradiciju ekonomske emigracije …upozoravaju stručnjaci.

Hrvatskoj ne ide u prilog ni činjenica da se nakon ulaska nove države članice u EU proglašava prijelazno razdoblje za zapošljavanje njezinih državljana koje može trajati maksimalno 7 godina.

Njemački primjer upućuje kako bi se to prijelazno razdoblje moglo relativno primjenjivati, pa istovremeno poticati useljavanje mladih i obrazovanih radnika iz Hrvatske, a braniti dolazak onih niže obrazovanih i slabije kvalificiranih

Takav scenarij nikako nije poželjan za Hrvatsku, smatraju stručnjaci, jer ona i sada ima loš omjer radno aktivnog i neaktivnog stanovništva, ali i samo 7 % visokoobrazovanih, uz to i pogoršanu ekonomsku krizu.

Ima li neko rješenje?

Za konstatirati je da je odluka za EU bila pogrešna odluka, jer uz činjenicu da smo morali rasprodati nacionalna bogatstva ,kao uvjet ulaska u tu novu totalitarnu tvorevinu, Hrvatska će ostati i bez šanse za budućnost, jer će vjerojatno zauvijek otići  novih dvjesto do tristo tisuća mladih i visokoobrazovanih, a odlazak novog i većeg broja mladih i školovanih za hrvatsku državu bi bio nenadoknadiv gubitak i u ekonomskom i u širem društvenom značenju. Svim time bit će onemogućen normalan i pravilan razvoj. Ulaskom u EU, i preuzimanjem europskih normi , po svemu sudeći, hrvatski narod ne rješava svoj opstanak, on ga suprotno tome ugrožava.

Jedino jamstvo dugoročnog opstanka hrvatskog naroda bilo bi očuvanje svog suvereniteta i svoje samostalne hrvatske države …mišljenje je Marjana Bošnjaka, autora djela EU – Ne hvala, i ne samo njega.

Poruke koje političke elite orkestrirano šalju hrvatskom puku da će Hrvatska ulaskom u EU ostvariti svoje snove o Hrvatskoj kao zemlji blagostanja i pravde, šalju pretežito zbog svojih osobnih probitaka i interesa.

Njima je i inače uobičajeno da svako zlo nazivaju dobrom, a svako dobro zlom, da od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu. Za takve su male nade. ( Izaija 5,20)