Ovaj tekst objavio je kao komentar na članak NOVA HRVATSKA PRIČA, naš čitatelj Mario Eržić. Smatramo da je on dio priče i objavljujemo ga na naslovnici.
Prije 22 godine imao sam 26. Bio mlad ,lijep, pametan i mišićav. Privatnu tokarsku radnju – mala privreda u zamahu. Prije 21 godinu prodao sam stroj i kupio oružje i opremu, otišao u rat u kojem su mi izgledi bili nikakvi. Imao sam ženu i dvoje male prelijepe djece. Oni su se sklonili u Njemačku. Poslije rata se nikad više nisam zaposlio, osim 6 mjeseci u Elektromontu. Radio sam sve i svašta, ali to nije bilo dovoljno. Obitelj mi se raspala, stalnog posla i primanja nemam. Doživio saobraćajku koju sam jedva preživio i nakon koje ne mogu baš ništa raditi. Ne mogu dobiti mirovinu dok traje liječenje i da ne nabrajam. Ali sretan sam što sam živ i svaki dan kad se pomolim Oče naš, tražim kruh svagdašnji danas. I tako svaki dan. Prvi put sam se za pomoć obrato Zakladi Hrvatskih branitelja. Prvi put samo njima i nikad nikome. I kod njih sam popušio. Kad realno pogledam moj život je koma. Sva sreća pa nisam normalan i ne gledam na život normalno. Nepopravljivi sam optimista i znam da će mi bog i sutra dati kruva kad izmolim ” kruh naš svagdašnji daj nam danas”.
Gospodin Mario Eržić laže i obmanjuje Hrvatsku javnost!
Naime, od Zaklade Hrvatskih Branitelja dobio je novčanu pomoć u iznosu od 3000 kuna a sukladno našem Pravilniku o dodjeli novčane pomoči za Branitelje iz Domovinskog rata.