Iz naše arhive/ objavljeno 30.04.2010.
A kao da je pisano danas
autor: Emil Cipar
Mora se reći …stanje u Hrvatskoj je ozbiljno. Bivši premijer je znao reći …u banani smo! Sad …svejedno, u banani ili ne, stanje je zabrinjavajuće. Preveliki inozemni dug, nikakva proizvodnja, država orjentirana na potrošnju. Liberalizacija tržišta nam je donijela neugodna iznenađenja.
Hrvatsku preplavile bankovne kartice, bankomati i mobiteli. Živi se na kredit na dopušteni minus, koji je samo humaniji naziv za nehumani kredit, koji ga omogućuje.
Samo da uđemo u Europu! Europa će nas izvaditi iz krize …nadaju se Hrvati.
Malo morgen! Iz ove krize moramo se izvući sami, dok je još monetarna politika u našim rukama. Kako se to može napraviti …nisam stručnjak za to, pa ne bih o tome. Ali, nema sumnje da ih u Hrvatskoj ima, samo…
Naša nesposobnost i nemoć jest hrvatski jal. Nek susedu crkne krava! Tako se trenutno ponašaju vodeće stranke u Hrvatskoj. Oporba bi se jako veselila da vlada na svojim kriznim programima slomi zube. Oni koriste svaku priliku da bi ukazali na slabosti i greške, kojih oni vide na pretek.
Problem je u tome da bi neuspjeh mjera, koje vlada provodi imao katastrofalne posljedice. Nije pitanje hoće li pasti vlada, nego je pitanje, hoće li propasti država. Stanje je daleko ozbiljnije, nego što to misli opzicija.
I kako god to paradoksalno zvučalo, ova besparica i kriza su velika šansa za novi početak. S vremena na vrijeme ministar financija je prisiljen posuditi novce da bi se mogle isplatiti plaće u javnom sektoru i mirovine. To garantira …barem zasada socijalni mir. Grčki primjer stoji kao Demaklov mač.
Međutim …novac je sve teže posuditi. Ministar mora uvijek u džepu imati neku dobru nakanu, neki novi zakon, koji bi uvjerio u dobre nakane hrvatske vlade.
Borba protiv korupcije i u vezi s njom povezane aktivnosti USKOKA, pomogla je, ali se je i istrošila. Treba uvijek pronalaziti nove argumente. Sada je to paket mjera za oživljavanje industrije, nova rezanja u državnoj potrošnji…
Međutim …sve je to homeopatski, na kapaljku. Pacijent država je ozbiljno bolestan i pomažu samo radikalni zahvati.
A za te mjere hrvatski politički vrh nije spreman. Za to je potreban široki konsenzus svih društvenih snaga, a njega ni na vidiku nema.
Dugoročni i ozbiljni plan razvoja pomogao bi Hrvatskoj. Kada smo …presretni da smo se riješili mrskog socijalizma, prihvatili neoliberani kapitalizam, nismo ni slutili da smo učinili loš posao. Brzo smo postali neoliberalniji od ostalih, uništili vlastito gospodarstvo i postali dio potrebnog tržišta za strane proizvode, kojih je bilo u izobilju i po naizgled povoljnim cijenama.
Svjetska hiperprodukcija je to omogućavala.
Međutim tržište se zasitilo svega. Počeli su se proizvoditi kupci, a hrvatski kupac je slijepo vjerovao svemu što je dolazilo sa zapada. Zaboravio je svete vrijednosti da se od rada živi …od stvaranja novih vrijednosti.
I zaboravio je svoje njive, svoje tvornice, svoje vrijedne i umješne ruke. Zaslijepljen blistavim i praznim novim vrijednostima, prihvatio ih je i živi po pravilu …kruha i igara.
Gotovo zavezanih očiju, Hrvati su naivno dopustili da ih se pretvori u poslušne konzumente. Dok je išlo …išlo je, ali sada više ne ide. Sada je puno naših propusta došlo na naplatu.
Socijalizam smo odbacili i još uvjek mu ne vjerujemo, iako ga i naši novi učitelji sve više uvode u svoje države. Čak i USA, kolijevka neoliberalizma, uvodi sve više mjera, koje smo mi odbacili i prokleli.
U Hrvatskoj je običaj da je velika zarada, stvar pojedinaca, a gubitci stvar širokih masa. Privatizacija je napunila džepove pojedincima, a dugovi i problemi nastali iz nje plaćaju svi, a plaćat će ih još i djeca naše djece.
Izlaz iz te situacije moguć je samo uz zajedničke napore svih pametnih glava u Hrvatskoj. Vlada nacionalnog spasa je jedini izlaz, ali nje nema još ni u naznakama.
Biti, ili ne biti …pita se Hamlet, a sve više i očajni Hrvati.
Ali …trenutno je na hrvatskoj sceni „U očekivanju Godota“ od Samuela Becketa. I svi znaju da on neće nikada doći, da nikada nije došao …ali uporno čekaju.
Živimo i sudjelujemo u krivoj predstavi.