Iz Vinkovaca za Hrvatski glas Berlin, izvještava: Slavko Žebić
Vinkovici/ Divan kasnojesenski dan podario je suncem, jubilarni, 10. znanstveni skup u Vinkovcima, koji se bavi slavonskim dijalektom a održava se već tradicionalno pod nazivom Šokačka rič. Šokaštvo i šokačka rič na ovim prostorima sinonim su hrvatstva još od predturskog vremena a grad na Bosutu to svoje šokaštvo živi, svjedoči i promiče nizom svakodnevnih događanja pa sve do Vinkovačkih jeseni i napose, ovim znanstvenim skupom koji ima međunarodni karakter, jer sudionici dolaze iz cijele Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Mađarske i Srbije.
Deset je godina tek, rekla je Anica Bilić, voditeljica Šokačke riči i sjetila se početaka, kada su s punim entuzijazmom pokrenuli aktivnost na razbijanju predrasuda da je standardni jezik jednak štokavskom narječju, što je rezultiralo da slavonski dijalekt bude zapušten i zaboravljen, pa je ova manifestacija pridonijela da se osvijesti pozicija slavonskog dijalekta i među pukom i u struci. Na sreću, za proteklih deset godina pridobili su i struku, škole, medije i obitelji da sudjeluju u proučavanju i prihvaćanju slavonskog dijalekta i poučavanju mladih naraštaja, pa vinkovački Štokavčići danas jesu zaloga dugovječnosti šokačke riči na ovim prostorima. Anica je priznala da potječe iz sredine gdje se govorila šokačka ekavica, iz Andrijaševaca, koji su pripadala ekavskom refleksu jata, najstarijem slavonskom dijalektu, premda se Šokci radije identificiraju sa ikavicom, lipo, bilo, i baš zato je znanstvenoj sesiji dala naziv Šokačka rič.
I Andra Matić, Šokac iz Drenovaca, predsjednik ZAKUD-a Vukovarsko-srijemske županije, oduševljen je jubilejom, na kojemu je sudionika više nego prijašnjih godina. Vrijednost ove manifestacije je u činjenici da su u dosadašnjim zbornicima premašili brojku od 3,5 tisuća stranica kvalitetnih znanstvenih radova, da mnoštvo slijedi njihovu nakanu, misleći pri tom na brojne udruge koje promiču šokaštvo i šokačku rič i brojnu djecu koja prolaze kroz njihove Štokavčiće, pa su oni od prije deset godina danas već odrasli ljudi. Novo je to što i nadalje vode računa o starom, baštini nastaloj na žuljevima didaka i znoju očeva, baka strini i tetaka i ljubav što je gaje prema tradiciji. Jer, sve lakše je biti zavičajnik a sve teže to dokazivati drugima, a ova manifestacija bilježi rezultate koji će roditi plodom i sutra, kada Hrvatska uđe u Europsku uniju.
Sve dosadašnje zbornike, pa tako i ovaj 9., predstavila je prof. Ljiljana Kolenić sa Filozofskog fakulteta u Osijeku, ističući kvalitetu prispjelih članaka, koji na slavonski dijalekt bacaju svjetlost iz različitih kutova gledanja, hvaleći različitost tema. Ipak, apostrofirala je uradak dr. Josipa Užarevića, sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koji je, veličajući roman Simurg, dr. Stanka Andrića, ustvrdio da su Šokci ovim romanom dobili najbolju promociju nakon prozne produkcije braće Kozaraca i putopisa Matka Peića, doista općehrvatsku pa i europsku promociju.
Skup je nastavljen izlaganjima sudionika pa je Sanda Ham pojasnila Ivšićev dijalektni upitnik iz 1914. a Emina Barbić-Kolar govorila o terenskom istraživanju bošnjačkog govora. O zapažanjima sa terena govorili su još Nina Mance, o govoru Marijanaca, Tena Babić-Sesar o govoru Beravaca, Živko Gorjanac o govoru sela Katolja u Mađarskoj i Marija Prokatur o šokačkom govoru u Mohaču. O tradicijskom leksiku govorili su Željko Predojević iz Pečuha, Marija Matić iz Slavonskog Broda, Josip Užarević iz Zagreba i Anica Bilić iz Vinkovaca, dok je Anđela Frančić rasvijetlila Slavoniju u imenu zagrebačkih ulica a Mato Batorović obiteljske nadimke u Iloku. I Tako tridesetak njih, a riječi je još bilo o slavonskom dijalektu u djelima Okrugića, Mare Gamiršek-Švel, Josipa Kozarca, Milana Nikolića i Luke Bekavca.
Dopalo mi se izlaganje dr. Marka Samardžije sa zagrebačkog Filozofskog o doprinosu Stjepana Pavičića rekonstrukciji hrvatskog jezičnog mozaika u Istočnoj Hrvatskoj. On je, prateći i istražujući lokalne govore zaključio da se ikavica proširila i na šokačke prostore s druge strane Dunava, od Santova do Bukina. Nije bio dijalektolog ali zapažanja sa terena su mu odlična, jer očito je poznavao i teren i stanje i prilike.
I opet su Štokavčići oraspoložili brojne posjetitelje, njih stotinjak iz petnaestak osnovnih škola u vinkovačkom i županjskom kraju, a pljesak je preplavio kongresnu dvoranu hotela Slavonija. Veliki dukat, nagradu Zakud-a, ove je godine zavrijedio akademik Krešimir Nemec iz Zagreba, porijeklom iz Županje, dok je mali dukat otišao u ruke Mate Baboselca, kulturnog poslenika iz Bebrine.