Predavanje “Povijest Osijeka kroz povijest osječkih novina” održala je dr. sc. Marina Vinaj iz osječkog Muzeja Slavonije.
prilog: Sonja Breljak
Berlin/ Postoje vrsni znanstvenici, istraživači, postoje ljudi koji to nisu ali izvrsno misli prenose na papir, pišu li ga pišu, a i oni s divnim darom pripovijedanja i komunikacije, sposobnosti drugima i usmeno prenijeti činjenice, emocije.
A, postoje, vjerujem ipak u manjem broju, i ljudi darovani svim ovim darovima pa izvrsno, predano i vrijedno istražuju i povezuju, porede i zaključuju, bave se znanošću, znaju spoznaje zanimljivo prenijeti na papir a i komuniciranje im je jača strana pa svaki njihov redak, izjava i izrečene misli, nalaze plodno tlo i put do slušatelja.
Eto, baš sva ta svojstva je prošloga četvrtka, pred okupljenima u Veleposlanstvu RH u Berlinu, otkrila i pokazala dr. sc. Marina Vinaj iz osječkog Muzeja Slavonije.
Naime, dr. sc. Marina Vinaj je u Berlin stigla na poziv Veleposlanstva Republike Hrvatske zainteresiranoj publici prezentirati svoj istraživački rad na temu “Povijest Osijeka kroz povijest osječkih novina”.
Možda vam se, dragi čitatelji, na prvi pogled na naslov, tema čini suhoparnom ili nezanimljivom ali predavanje Marine Vinaj bilo je sve, samo to ne. Bilo je i činjenica i emocija, Bilo je i povijesti i osobnosti. Bilo je i hrvatskog i njemačkog jezika. I bilo je u svemu tome najviše, puno ljubavi prema Osijeku ili Essekeru (stari izraz za Osijek).
Sve o čemu je govorila Marina Vinaj, na njemački jezik je u osnovnim crtama, prevodio i prenosio (ujedno, kako smo već i navikli, večer izvrsno moderirao) Domagoj Marić, savjetnik u Veleposlanstvu RH, kako oni koji razumiju i govore samo njemački jezik, ne bi bili zakinuti za zanimljive informacije. Marina Vinaj je, kako je rekao i Domagoj Marić, podrijetlom (sa strane obiju baka) Njemica koja, spletom obiteljskih i povijesnih okolnosti, ne govori njemački jezik. To je dalo na razmišljanje i nama koji živimo izvan svoje domovine, u novom okruženju i novoj domovini za našu djecu i nove, buduće generacije. Borba očuvanja jezika baka i dida, bit će teška i često i izgubljena. No, i uspavani identitet jednom će naći svoj put i način istraživanja, propitivanja, promoviranja i življenja. I stari Essekeri i danas s ponosom ističu svoje podrijetlo a radovi poput ovoga kojeg je u Berlinu prezentirala Marina Vinaj, izvrstan su most i put upoznavanja povijesti grada i gradova u čijem razvoju su i drugi narodi i jezici dali svoj doprinos. U njemu zastali i već generacijama – ostali, nešto izgubili a nešto dobili, s gradom i ljudima se srodili i stopili, postali svoji na svome.
Razvoj novina u Osijeku i razvoj gospodarskog i društvenog života, te posebno života i djelovanja brojnih Nijemaca koji su živjeli u Osijeku, kroz rad i predavnje dr. sc Marine Vinaj u fokusu je od 1848. godine. Nizaju se naslovi novina na njemačkom jeziku, “Volksredner Vaterland, Freicheit und Gesetz”, pa “Esseker Lokallblat”, “Esseker allgemeine illustrierte Zeitung”, pa i onih na hrvatskom: “Osječki list, “Narodna obrana”/ “Hrvatska obrana” , ” Glas Slavonije”. I puno zanimljivosti o gradu na Dravi koji se naočigled, kroz povijest više država, razvija i raste, mijenja se.
I po završetku izvanrednog predavanja, publika je zainteresirano provodila vrijeme razgledajući stara izdanja novina te u razgovoru s gošćom iz Osijeka, kao i uz koju slavonsku slano/slatku deliciju.
Ovaj događaj Veleposlanstvo Republike Hrvatske je široko najavilo direktnim obavijestima na brojne elektronske adrese, prenijeli smo ga mi na Hrvatskom glasu Berlin u više navrata kao i kolege iz Fenixa, ulaz je, uz prethodnu najavu bio potpuno slobodan. Unatoč tome, na prste dvije-tri ruke, mogli su se prebrojati oni koji su se pozivu i odazvali, izuzmemo li u tom broju zaposlene u Veleposlanstvu, novinare i goste iz Osijeka. Spala nam knjiga na nekoliko slova.
O Osijeku i osječkim novinama u više vremenskih razdoblja izvrsno je govorila dr sc. Marina Vinaj i prevodio na njemački jezik, Domagoj Marić. Do te mjere je zanimljivo prikazala povijest grada kroz razvoj medija na njemačkom i hrvatskom jeziku, tiska i tiskara, da bijah i ja veliku mrvicu zahvalna pozivu kojim se bavim. Novinarstvo eto, i nakon dugog protoka vremena ostavlja tragove, oslikava povijest grada, države i ljudi u njemu, produžava pamćenje i podupire znanost, napose povijest.
A mali odaziv publike pokazatelj je trenutnog stanja u iseljeništvu. Možda je tome doprinijela pandemija, ili zaokupljenost poslom i egzistencijom novopridošlih ili otuđenost od identiteta ovdje rođenih ili odlazak u mirovinu i djelomični povratak starijih iseljeničkih generacija… Ili sve to pomalo i zajedno? Nekad se u Berlinu osnovao Savez hrvatskih društava da se izbjegnu preklapanja brojnih termina i događaja u režiji raznih društava. Al´se radilo i stvaralo! A sad se ne stigne niti na gotovo, od drugih organizirano, na kulturno, informativno, edukativno i zabavno, slobodno i besplatno…
No, kad uskoro bude kakav susret s hrvatskim političarima na istom mjestu na kojem je bilo i predavanje dr. sc Marine Vinaj o Osijeku/ Essekeru i njegovim godinama, (ne) dvojimo kako će odaziv biti stopostotan.
Do čega li je to?!
..
..
