Jesmo li ga propustili ili tek dolazi …
piše: Jasna Župan
Našalila sam se na ‘fejsu’ da za sve nas koji smo oduvijek o njemu maštali eto, sada ga možemo pratiti doma- na tv-u, za neke i u reprizi! Mislim …ako ništa drugo, za utjehu možemo gledat seriju, ako bolji život već ne živimo.
Život svakoga od nas bi bio savršen ‘metarijal’ za jednu takvu seriju jer nema onoga tko ne sanja da mu je bolje nego što je.
U vrijeme kada sam ju ‘premijerno’ gledala bila sam u godinama ovoga srednjoškolca iz serije, Bobe, pa me zanimalo kakav će dojam sada, kad sam skoro u godinama kao njegovi roditelji, ostaviti na mene repriza. Hoću li razumjeti zašto im je bilo teško tako ‘banalne’ stvari posložiti da bi se došlo do konačnog cilja …boljeg života?
Od tada do danas nije se promijenilo ništa koliko pratim stvarne živote svih sa kojima sam u bilo kakvom kontaktu, u smislu da ni dan danas nije došao taj ‘Bolji život’ s obzirom da su problemi koji nas okružuju iste prirode.
To samo govori o tom kako ‘bolji život’ nije nekakav cilj i da se njemu ne dolazi s godinama nego razvojem svijesti i stanjem duha.
U to vrijeme sam bila mlada, zaljubljena …sjećam se jednu sam epizodu čak gledala na kolodvoru u Banja Luci kada sam išla u posjet, sadašnjem mužu, koj je tamo služio vojni rok i svi ti njihovi problemi su mi zapravo bili nedokučivi.
Niti jedan od njih me nije ‘morio’ da bih imala razloga razmišljati o tom nekakvom, njima nedostižnom ‘Boljem životu’. Naime, ništa nisam bila naslijedila, niti sam se brinula za ocjene, ljubav sam imala, novaca koliko mi je i za što mi je trebalo, sam dobila.
Sada, ovako gledajući izgleda da sam za razliku od njih koji su u njemu glumili, ja zapravo živjela ‘Bolji život’ jer nisam imala nikakvih problema!
Svojevremeno sam se pitala, znači li to da se samo jednom živi bolje, netko prije a netko kasnije pa kako se kome ‘potrefi’ ili ?…
Spoznah da je ‘bolji život’ stvar osobnog zadovoljstva s trenutnim stanjem. Da nije tako ne bismo se osvrtali iza sebe i govorili kako su nekada bila bolja vremena …po toj teoriji, ako su ovo sad bolja vremena, čisto bismo se trebali plašiti budućeg vremena …
Svako vrijeme nosi svoju težinu u skladu sa onim što nemamo a što si pezentiramo kao nešto što bismo voljeli imati da nas usreći…’samo još to i bit ćemo sretni, bit će nam bolje …’ i tako u nedogled.
Kaže se : nije sretan onaj tko puno ima nego onaj tko malo treba …
Ok, ja kažem: sretan je onaj tko ima sve što misli i zna da mu treba!
Kaže se da smo nezahvalni ako imamo sve i ‘kukamo’ kako nam samo jedna sitnica fali da bismo bili sretni ali činjenica je da baš zbog te ‘sitnice’ ne možemo uživati u onome što imamo jer stalno o njoj razmišljamo…
Upravo nas svo vrijeme uče kako ‘sitnice’ život znače i onda se čude ako nam život zapne baš oko te ‘sitnice’ koju nemamo..
No takvi smo, po prirodi valjda nezadovoljni, nesretni, nemamo pojma što imamo dok to ne izgubimo a isto tako ne znamo koliko smo bili prazni dok nam ga netko ili nešto ne upotpuni.
Radeći ovo što radim naučila sam puno o drugima ali najviše o sebi i životu općenito te mogu sa sigurnošću reći da nema osobe kojoj nešto ne fali. Nema onoga tko ima baš sve što želi a da si ne želi još ‘bolje’ ali …postoje oni koji su upravo toga svjesni i zbog toga im ono što trenutno nemaju ne predstavlja patnju koja ih spriječava da budu sretni sa onim što imaju.
Upravo je tako kao u spomenutoj seriji, onaj tko ima ljubav, nema novac …tko ima novac nema ljubavi …tko ima novaca i ljubavi, nema djece …tko ima sve to, netko od njih je bolestan …ili se želi rastati.
Sve to što imaju je nedovoljno da bi bili sretni a ono što nemaju čini ih još nesretnijim!
Kao da je nekakvo nepisano pravilo da uspješne, lijepe i nadasve inteligentne žene najteže od svega pronalaze adekvatnog partnera …
One sretno zaljubljene ne mogu naći posao koji bi im riješio stambeno pitanje za osnivanje obitelji … kao da nema trećeg odnosno bilo kakvog drugog problema, sve se svodi na ljubav i novac!
Činjenica je da mladima vizija boljeg života naći srodnu duš u…onima srednjih godina rješiti si materijalnu sigurnost a onima starijima- ozdraviti.
Ako ono prvo u startu pogrešno postavimo teško da ćemo u bilo ćemu kasnije pronaći sreću ali opet poštujem različitosti u izboru rangiranja prioriteta.
Iščekivanjem boljeg života zapravo ne živimo u sadašnjosti, koja se vrlo brzo pretvara u prošlost i ne daj Bože da nam budućnost dođe brzinom kojom je prošla prošlost …
Možda i nismo svjesni da je ovo bolji život od onoga jučer ili možda od onoga što dolazi sutra a jedino što možemo je napraviti najbolje s onim što imamo u ovom trenutku.
Ako nismo sretni danas sa onim što imamo tko nam može dati garanciju da ćemo biti sretniji sa onim što nemamo …???
Objavljeno na sbplus