Komentar na tekst FAUL ZA ŽUTI KARTON
Daniel Divić/ 12.12.12/Mislim ipak, da, uzimajući u obzir da je Republika Hrvatska demokratska država, generali nisu trebali sa tim pismom izlaziti u javnost. Time ne podupirem reakciju predsjednika Mesića, koja je po mojoj skromnoj procjeni, preoštra – ispada da je Mesić samo čekao tako nešto da bih mogao reagirati kako je već reagirao. Naime, u svakoj demokratskoj državi postoje institucije a postoji i nešto što se zove “Glavni Stožer” i predsjednik je vrhovni vojni zapovjednik i mislim da je bilo drugačijih načina da se neke stvari riješe, od takvog pisma.Da se razumijemo, apsolutno se slažem sa iznesenim činjenicama u pismu, ali mi smeta način na koji je objavljen, jer su generali u tom trenutku postali politički, ili ako je to prežestoko nekima, onda barem javni faktor, a to vojska ne bi trebala biti iz jednostavnog razloga jer smo već doživjeli šta se dešava kada vojna sila jedne zemlje postane faktor zaseban za sebe u slučaju JNA i raspada Jugoslavije.
Na koncu se desilo ono što je naravno netočno, ali što se kao interpretacija i nudi u ovom slučaju – pokušaj puča. (Naravno, treba imati na umu da je to doista široka interpretacija ali ona je ipak tu, jer generalima nije zadaća da idu u javnost sa takvim pismima).
Mesić je jedva dočekao takvo pismo. Najvjerojatnije su generali i prije pokušali njega animirati da reagira, ali on nije namjerno htio. Dogovor i predsjednika i novih vlasti je bio da se maknu ti ljudi iz sustava OS RH. Još treba napomenuti da je Korade isto potpisao to pismo a on baš nije slavno završio …Na koncu, nismo upoznati sa strukturama unutar MORHa i Oružanih Snaga Republike Hrvatske tako da ne znamo dali je postojala adekvatnija mogućnost iznošenja nezadovoljstva od ovakvoga, isključivo kao laik tumačim da ipak, na koncu, ne želim živjeti (a vjerujem da se većina slaže) u državi u kojoj je vojska zaseban faktor moći.