Uredio: Emil Cipar
Jesen 2011.
Nakon nekoliko godina putovanja sa prijateljima po raznim državama, čovjek valjda postane ovisan. Prvi mjesec u godini je postalo nešto za što se živi, nepoznata zemlja, nepoznati ljudi, sve novo, drukčije, posebno… Nisu me nikad nešto posebno privlačile ‘razvijene’ zemlje, uživao sam u Indiji, Kubi, Venecueli, i prije ću izabrati njih nego SAD, Australiju ili nešto slično, ako imam izbora..
Odluka, gdje otići? SAD? Nema šanse, neću ja sad njih moliti da me puste tamo, ispunjavati sve te formulare za vizu… Iako su šanse da me odbiju skoro nikakve, radije ću otići u neku državu u kojoj je jeftinije (ipak treba preživjeti mjesec dana), u kojoj je sve drukčije, u kojoj je sve zanimljivije…
I tako je odluka pala, Kambođa i Vijetnam… Predivnih mjesec dana – Siem Reap (Angor Wat), Phnom Penh, Ho Chi Minh, Nha Trang, Hoi An, Ha Noi, Halong Bay…
Hanoi. Zadnjih 5 dana. Couchsurfing… Ajmo upoznat neke domaće ljude… I tako sam upoznao jednu Vijetnamku… Zadnjih dani, 5 dana. Vožnja motorom oko West Lake-a, Puppet show, šetnje oko Hoam Kiem jezera… VIjetnamska hrana na mjestima koje turist sam ne može naći…
Jesen 2012.
Hanoi, ponovo. Nikada nisam bio u nekom daleko gradu više od jednom. Odličan osjećaj, čak i bolji od prvog dolaska… Temple of Literature, da li će i sada biti jednako savršen, jednako neopisiv kao i prošle godine? Hoam Kiem jezero… Koliko sam krugova oko njega napravio prošle godine… Ove godine još i više… I svaki je krug bio poseban, drukčiji… I ako ikada opet dođem, bit će još ljepše, bolje, drukčije…
A i ona, Vijetnamka koja mi je prošle jeseni pokazala svoj grad, skuhala savršen ručak, jedina koja mi se javila na moju poruku na Couchsurfing forumu, sada je još ljepša nego prošle godine… .
Mjesec dana, putujemo zajedno, sjever Vijetnama, Laos, Tajland… I nazad u Hanoi… još 12 dana u Hanoi-u. Treći puta u jednom dalekom gradu… Još bolje još ljepše.
I tako smo se dogovorili, ne želimo se vise rastati… nikad… Čekam te u Hrvatskoj, Happy New Year zajedno…
Viza…
Pa to je Hrvatska, bit će sve ok… Bio sam 2 puta u Vijetnamu, dobio sam vizu jednostavno, ustvari mi hoće uzet pare i to je to… Kao i Laos i Tajland…
Ali sam zaboravio gdje ja živim….
Kakav SAD, shvatio sam nakon nekog vremena, ona treba dobit vizu za Hrvatsku!
A da bi sve bilo jednostavnije, u Vijetnamu nema naše ambasade, pa sve ide preko Malezije.
I tako… Ajde ti u Vijetnamu iskopiraj svoju putovnicu, uzmi potvrdu iz banke da imaš 50 eura za svaki dan koji ćeš biti u Lijepoj Mojoj, priloži 2 slike, kupi avionsku kartu za Zagreb (povratnu naravno!), i ispuni zahtjev za vizu. I nemoj zaboravit platit 49 $ na račun ambasade i tu potvrdu priložit uz sve ostale dokumente… I sve to DHL-om poslat u ‘moju’ ambasadu u Kuala Lumpuru.
Dok ću ja u isto vrijeme ispunit jamstveno pismo (i potvrdit ga kod bilježnika), uplatit ti zdravstveno putno osiguranje, i tome priložit ispise svoje zadnje 3 plaće…. DHL, 520 kuna, i šaljem u Maleziju.
I to je to, nema problema, pa nismo mi Amerika, za par dana će oni to tebi odobrit, samo moraš skočit do Kuala Lumpura (250$ povratna), oni ti lupe vizu u pasoš i vidimo se prije Nove 🙂
Naravno da sam bio u krivu….
Šta ima jedna Vijetnamka uopće pomislit da dođe u Lijepu Vašu!
Slijedi standardna procedura… Ako sam dobro shvatio, naša ambasada šalje sve te dokumente u MUP, koji onda to provjeravaju…
I tako su došli vidjet gdje bi ona trebala bit (očito ne da provjere hoće li se ona osjećat udobno tamo), već da sve zakompliciraju…
A ja sam naravno bio iskren (u prijevodu nisam znao što je točan odgovor). I tako me pitalo kako ona može ovdje doć na 72 dana (a dolazi na toliko jer mora imat na računu 50 eura za svaki dan koji provede ovdje, a ima za 72 dana).
I naravno sam rekao daje otkaz, istinu… I tu se sve zakompliciralo… I ne spavam već 2 noći… i još se ništa ne zna, tišina…
Jake snage MUP-a sad računaju hoće li ona ostat, kolika je prijetnja za sve nas zajedno, a i za njih (možda)… I hoće li stvarno ostat? Iako to najmanje razumijem… Može ostat samo ilegalno duže od onoga što joj odobre…
Možemo se oženit pa onda može tražit privremeni boravak… Ali to je još jedna procedura sa dokumentima za poludit…
Sutra ili preksutra ću znati odgovor…
Uz sve ovo sto me brine i živcira i ne spavam, nevjerojatno je da mi imamo toliko jebenih nevjerojatnih uvjeta koje treba ispuniti da bi se dobila viza i onda na kraju i to ništa ne znači, već čovjek mora lagati da bi sve ispalo onako kako on želi…
To je ono sto mene osobno živcira, a na globalnoj razini (valjda se tak veli), nevjerojatno je kud taj svijet ide… Pa za stotinjak godina ce nam trebat 100 dozvola i potvrda da bi otišli negdje, ili da bi nekoga ugostili…
Ja to ne razumijem…