piše: Jacky, allias Čuko
Draga moja teta Sonja,
evo mene opet. Nema jedna životinja danas šanse nastupiti u javnosti dok ne pokaže svoje zube. Ja imam mali problem, jer ne smijem pokazati svoje zbog toga što onih prednjih nemam. Otišli su u brojnim tučnjavama koje sam imao u svom burnom životu.
Bio sam duže vremena odsutan. Bili smo u Osijeku. Gazda bio tamo na liječenju, a ja sam pazio da sve prođe kako treba.
Tek sada vidim kako je gazda pisao dnevnik u Osijeku. Sve je to super, ali Čuko se nigdje ne spominje, kao da nikoga niti ne zanima kako sam ja doživio taj grad.
Čitam tako …gazda dobio pakete sa mandarinama, sa anđelima… pa gazda ovo, pa gazda ono… Sve je to točno, ali mene opet nema u toj priči.
A bio sam prisutan …čak bi se moglo reći i nazočan tako da me i Pravi Hrvati razumiju. I to od samog početka.
Dakle …u početku smo putovali svaki dan. Vrijeme bilo super, ali ipak je to dosta daleko. Stotinu kilometara u jednom pravcu, a gazda nije više najmlađi. U povratku smo išli uvijek drugim putem, pravili pauze, šetali …baš super.
Ali nije išlo tako …kažem: Gazda nije više najmlađi.
I onda nam Marijan ponudio stan u Osijeku. Stan je blizu Drave, blizu promenade, pa bilo šetnje koliko hoćeš. Velika livada pored Drave, a cura koliko hoćeš 🙂
E sad …ni ja nisam više najmlađi, ali ne moraju to osječke cure znati. Problem je opet gazda, koji je bio ljubomoran na moj uspjeh kod osječkih dama i nije propuštao priliku navesti koliko imam godina …i to uvijek.
I nije samo na promenadi bilo cura. Osijek ti je draga teta Sonja pun parkova, a u svakom od njih revija ljepotica svih vrsti 🙂
I Osječani vole pse. Zalazili smo u kafiće, a da nikome nije palo na pamet reći: Nije dozvoljeno psima! Naprotiv …odmah bi mi prišli …pozdravili me …popričali koju riječ.
Dobro …bilo je i muških pasa, ali mi oni nisu konkurencija, jer mislim kako njih ni ne zanimaju dame. Kao da će neka super cura psećeg roda pasti na pseću odjeću. To je ljudska osobina, a kod nas vrijede druga pravila.
U svakom slučaju ja sam im jasno stavio do znanja što mislim o psećim šminkerima, a to kod cura pali.
Na zračenje u bolnicu smo išli autom. Ali jednoga dana zapadao snijeg, pa gazda nije mogao voziti.
E onda došlo moje najbolje osječko vrijeme. Dok je gazda išao tramvajem na zračenje, ja sam se družio sa susjedom Ivanom. Čika Ivan zna postupati sa psima. Svaki dan mi donio kuhani grkljan, što ja najviše volim, tako se boravak u tom lijepom gradu za mene pretvorio i u kulinarski užitak.
Dobio gazda i pakete u Osijeku. Od tete Dubravke i od tete Marije i čika Alfreda. Moram priznati kako sam bio ljubomoran. Nisam bio ljubomoran na sadržaj …neke mandarine, neke slike, neki anđel… ali bio sam ljubomoran na pažnju 🙁
I tako …vrijeme liječenja prošlo i mi se vratili u Brod. Požurim pozdraviti baku, ali nje nema kod kuće. U bolnici je …kažu 🙁
Dobro …brodske cure me nisu zaboravile. Veselje mom povratku bilo je veliko.
Jučer, ili prekjučer po povratku iz šetnje pred vratima opet paket. Već sam pomislio …opet se neko sjetio gazde, a Čuko …dobro to sam već rekao.
Ali moj nos me služi još super. Osjetim po mirisu kako u paketu ima nešto i za mene. Jedva sam dočekao da gazda otvori. Mora tako biti, jer rekoh ti već …moji zubi nisu više najbolji.
I …nećeš vjerovati …paket je bio za mene. Teta Sandra iz Zadra se sjetila Čuke i poslala mi poslasticu.
Ne poznajem Sandru, ali znam da ona ima psa Caspera i da dobro razumije pseću dušu.
Teta Sandra …hvala ti puno, a kad se sretnemo dobit ćeš veliku masnu pusu 🙂
I tebi teta Sonja puno hvala što si dopustila da objavljujem svoje doživljaje na „Hrvatskom glasu Berlin“. Imala si nos, bila si u trendu, jer vidiš …Snježana i Onny putuju svijetom, a ljude to zanima.
Sigurno i Casper jedva čeka napisati štogod iz Zadra. Hoćeš-nećeš …naše pasje vrijeme u medijima tek dolazi.
Želim svima čitateljima sretan Božić, a tebi i teta Sandri šaljem veeeeliku pusu 🙂