NAŠI LJUDI U ISELJENIŠTVU

REPORTAŽE
piše: Sonja BRELJAK

FRANKO CETINIĆ  „POTEGAO“ IZ AUSTRALIJE  NA OSNIVAČKU SKUPŠTINU KLUBA GOSPODARSTVENIKA

Uoči nedavne svečane dodjele Zlatnoga cvita, godišnje nagrade iseljenicima po osnovu glasova čitatelja Slobodne Dalmacije, održan je u Midas Limes Forumu u Großkrotzenburgu kod Frankfurta, i skup hrvatskih poduzetnika  iz iseljeništva. Svojevrsni forum i osnivačka skupština oplodila se odlukom o osnivanju Kluba  gospodarstvenika iseljene Hrvatske. Tema ovog skupa te nit vodilja novoosnovanog kluba čiji centar će biti registriran u  Švicarskoj a podružnice, prema planu i iznesenim namjerama inicijatora i novoizabranog predsjednika Kluba Branimira Petranovića,  i u drugim zemljama, bila bi promidžba hrvatskog poduzetništva, hrvatskih proizvoda te povezivanje hrvatskih poduzetnika u iseljeništvu i s domovinom. Skupu su nazočili naši poslovni ljudi iz Švicarske, Njemačke, Austrije, Australije i Hrvatske. Među njima je, po izgovoru hrvatskog jezika i svojevrsnom engleskom naglasku, svakako bilo nemoguće ne zamijetiti i Franka Cetinića, poduzetnika koji je na ovaj događaj „potegao“, ni manje ni više, nego iz daleke Australije.

– Ja sam Franko ili Frenk Cetinić. Rođen sam na Korčuli, školovan u Blatu na Korčuli. Otišao sam u Australiju 1970. godine. Imao sam tada osamnaest i pol godina. Moj otac je u Australiji bio od 1937.  do  1948. godine, osjetio je  rat, a ponovo se u Australiju vratio i poveo i jednog nam brata 1969. godine. Godinu poslije došao sam i ja sa sestrom.  Privikao sam se dobro na život tamo. Teško je bilo s jezikom. No, imao sam dobar, tokarski  zanat. Osjetio sam da ga trebam i tamo  još učiti. To sam radio godinu dana i onda sam i po njihovim zakonima bio priznat kao zanatlija, ispripovjedao nam je Cetinić, iznoseći svoja radna i životna iskustva iz Australije.

–  Radio sam najprije  za druge  ali sam uskoro uvidio  da nema puno kruha kad si tuđi radnik. Onda sam 1979. godine osnovao firmu CEFRANK. Tako se i danas zove. To na engleskom znači:-Pogledaj Franka! Firma se bavila iznajmljivanjem radnika za razne zanatske poslove. Poslije smo se specijalizirali za ambalažu za visokotlačne plinove. To je jedan jedinstven proizvod, nije kompliciran ali ipak izazovan. Onda sam 1996. godine  formirao firmu i u Kini. Potom me vukla nostalgija prema  Hrvatskoj, pa sam 1998. godine pokrenuo i firmu u Korčuli. To je kompleks od oko 3,5 tisuće četvornih metara. Želio sam izići na europsko tržište. No, tu se pokazalo da sa Europskom unijom ima dosta komplikacija. Dozvolu o standardizaciji i radu smo dobili 2004. godine i produžili ju 2008. godine i sad se borimo na tom tržištu. Sa EU je bilo dosta poteškoća političke prirode. Sa Hrvatskom nije bilo problema,  ne mogu reći negativne stvari.  Moja firma je međukontinentalna. Mi radimo  finalni proizvod  a surađujemo s drugim kooperantima, rekao je Franko Cetinić.- Moj sin je sada preuzeo kormilo tvrtke. Sjedište nam je u Sydneju, a podružnice  u Kini i na Korčuli. Ja živim u Sydneju a od  iduće godine idem živjeti u Englesku. Tako ću biti bliže i Hrvatskoj i ovom europskom tržištu. Ovo je familijarni biznis. U Australiji je to samo trgovina. Imamo par stotina radnika u Kini. Proizvod je specifičan, ambalaža  za plinove pod visokim tlakom. Kineska cijena -europska kvaliteta,  to je moj moto. Sad u krizi se traži da je cijena konkurentna  i da je proizvod kvalitetan, zaključio je  Franko Cetinić kojega smo zapitali i kakav je život u dalekoj Australiji.

– Ukratko, to je zemlja savršenstva, političkih, religioznih i materijalnih mogućnosti. Svatko ima isto pravo. Ko želi raditi može zaraditi i živjeti pristojnim životom. Nema nikakvih negativnih stvari samo je geografski predaleko od Hrvatske. Stari dom  nikada mi nije iz srca izišao. Pokušavam ne zaboraviti hrvatski jezik i moj korčulanski dijalekt. Imam sina i dvije kćerke, svi su rođeni u Australiji. Moja supruga  je engleskog porijekla, djeca ne govore naš jezik. Nije bilo mogućnost očuvati ga kod djece, radilo se puno. Ali kad budu češće  dolazila i radi posla u Hrvatsku, koristit  će jezik i nadam se i naučiti ga. Ovdje sam došao da dam podršku Branimiru Petranoviću i njegovoj  ideji stvaranja Kluba gospodarstvenika iseljene Hrvatske.  Želio sam to učiniti  i osobno pa sam radi toga došao  iz Australije. Kad se radi nešto u interesu Hrvata i Hrvatske, nije mi  teško. Mi poslovni ljudi uvijek u nekom planu i ideji gladamo i svoj poslovni interes a i rizik. Ovdje zajedničkog interesa  sigurno ima a rizik je mali,  rekao je  Franko  Cetinić nako osnivačke skupštine Kluba gospodarstvenika u Großkrortzenburgu, vidno zadovoljan  da se nalazi među našim poslovnim ljudima iz raznih zemalja koje vodi i spaja isti jezik, ljubav prema zemlji porijekla i isti cilj- i gospodarski promovirati Hrvate i Hrvatsku širom svijeta.