GRAD AMERIČKOG ŠTIHA

Sydney  /  Australija

tekst i foto: Marica Žanetić-Malenica

IMG_1687Ukratko, dok su me Perth, Melbourne, Brisbane i ostali australski gradovi oduševili, Sydney me je raspametio. Iako ga mnogi smatraju glavnim gradom Australije, on to nikada nije bio.

Najstariji (osnovan 1788.) i najveći australski grad, s otprilike 5 milijuna stanovnika (nastanjuje ga 160 nacija), administrativni je centar tek jedne od saveznih država – New South Walesa, koja zauzima jugoistočni dio i zemlje i kontinenta.

Najnapučenija i ekonomski najsnažnija australska država smještena je na istočnoj obali Pacifika i okružuje najveću svjetsku prirodnu luku.

IMG_2157Sydney je od Melbournea udaljen 878, a od Pertha otprilike 4.000 kilometara. U njega sam stigla prvog dana ljeta, koje počinje 1. prosinca. Za njihovu klimu ovi naši nazivi jesenjih i zimskih mjeseci nikako nisu prikladni. Ništa prosinac ovdje ne prosi, vjerujte mi. Ponajmanje sunce i vedrinu.

Za početak svi putovi vode do Darling Harbour-a, gdje se nudi nekoliko atrakcija koje nijedan posjetitelj ne bi smio preskočiti. Tu je nezaobilazan muzej Madame Tussauds, za sada jedini u Australiji, otvoren 2012. Na ulazu me dočekuje Aboridžinka s više imena – Trugernanner, Trucanini, Queen Trucanini… i jednim nadimkom – Lalla Rooke (1812.-1876.), domorotkinja s Tasmanije koja je živjela i umrla u svojemu zavičaju. Vjerovala je da je upravo ona bila posljednja čistokrvna domorotkinja koja je govorila tasmanijskim jezikom. Sjela sam nakratko i do umilne redovnice St. Mary of the Cross MacKillop (beatificirane 1995. i kanonizirane 2010.), prve i za sada jedine Australke koju je Katolička crkva proglasila svetom. Osobito me je obradovao susret sa slavnim pomorcem J. Cookom, jer da on nije otkrio Australiju, ne bih bila ovdje. Da barem nije otišao prezimiti u tu nesretnu Kealakekua Bay na Havajima ne bi ga ubili i možda bi otkrio još neki dio kopna zagubljen u tim velikim morima. I najnovije spoznaje potvrđuju da nismo još baš sve otkrili.

IMG_1914U neposrednoj blizini je i See Life akvarij, najveći u Australiji i jedan od najvećih na svijetu, gdje stanari nisu voštani, već pravi. Tijekom podvodnog putovanja kroz 12 tematskih zona nagledala sam se svakojakih morskih faca. Nisam mogla kontaktirati sa svih 13.000 stanovnika, posloženih u više od 700 različitih vrsta, ali učestalo sam se sretala s najbrojnijima – ražama i bljedunjavim morskim psima.

Razgledanje atrakcija i ovdje je najbrže turističkim busom na kat, koji me postupno vodi od prve do 24 stanice. U središnjem, poslovnom dijelu grada prošetala sam se Hyde Park-om koji se prostire na više od 16 hektara. Ovaj najjužniji od lanca parkova, približno pravokutnog oblika, najstariji je australski javni park, nazvan je po puno poznatijem londonskom. Na južnom kraju je smješten ANZAC War Memorial s „bazenom sjećanja“, glavni vojni spomenik iz 1934. Ima tu još spomenika, kako to dolikuje ovako veličanstvenom parku s posuđenim nazivom. Neizostavan je, pretpostavljate, onaj kapetana Cooka.

IMG_1939Ovaj megapolis teško može stati u reportažu od 1.000 riječi, ali pokušat ću u nju ugurati još ponešto. U centru grada još se 1816., na 30 hektara, prostrla zelena oaza kao najstariji botanički vrt i znanstvena institucija u zemlji – Royal Botanic Garden. Vrt je udomio izuzetnu zbirku biljaka iz cijeloga svijeta, s naglaskom na Australiju i južni Pacifik. U neposrednoj blizini Parka je i Art Gallery of New South West, najznačajnija javna galerija u Sydneyu s više od 30.000 djela, pretežno australskih umjetnika. Meni je najzanimljiviji bio stalni postav domorodačke umjetnosti.

Iz najvećeg, najveselijeg i najluđega grada, koji je najsličniji američkim gradovima poput Las Vegasa, ne smije se otići, a da se izbliza ne razgleda i ne zađe u njegovu najprepoznatljiviju građevinu koja dominira na svim njegovim panoramskim snimcima – Opera House. Do kompleksa s ovom ikonom može se doći Circular Quay-om, dugim šetalištem. Operu je konstruirao i izgradio danski arhitekt Jørn Utzon, u razdoblju od 1959. do 1973. i jedna je od najzaposlenijih svjetskih koncertnih dvorana s više od 1500 izvedbi. Uvrštena je na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Australiji i Oceaniji u lipnju 2007. Zastajem pokraj natpisa kojim se posjetiteljima ove lokacije stavlja na znanje da je operno zdanje podignuto na zemlji Gadigal domorodačkog plemena te ih se upozorava da trebaju cijeniti tradicijsko pravo i kulturu Aboridžina i s poštovanjem kročiti na njihovo tlo.

IMG_2120Kad sam već spomenula domorodce u Sydneyu sam se prvi put bila s njima u bliskom kontaktu. Njih nekoliko, s nešto malo poduzetničkog gena, zasjeli su uz obalu ispod sklepanog šatora i na prostirci ponudili svoje radove – slike i bumerange različitih veličina s prepoznatljivim motivima. Jedan od njih sjedi i odsutna pogleda svira na diđiriduu, drvenom glazbalu u obliku obične cijevi s dvije rupe – usnikom, na koji se puše, i zvonom, širim dijelom kroz koji zvuk izlazi. Za njega u aboridžinskim jezicima postoji oko 40 naziva. Izvorno su ga svirali australski prastanovnici, a danas se svira po čitavom svijetu. Smatra se najstarijim puhaćim glazbalom na svijetu, a često i najstarijim glazbalom uopće, no za to nema pravih dokaza. Jedan je od simbola Australije. Drugi domorodac stoji polugol, bijelom bojom oslikanog lica i tijela, i animira publiku zvukovima udaraljki. Ubacila sam kovanicu u zdjelicu i zamolila ga da mi dozvoli to take a photo with him, kako bi se to ovdje kazalo. Smješkamo se, svatko na svoj način, a moja rođakinja to ovjekovječuje.

Ovaj grad iz snova pamtit ću i po jedinstvenom gastronomskom iskustvu – tu sam prvi put kušala klokanovo meso. Naručila sam „Seared Kangaroo Loin with pickled cabbage and fennel, kumara chips and a fresh garlic and black pepper“. Dobila sam komad mesa sličan po okusu junećem bifteku, a prilozi su bili: kiselo crveno zelje; listići komorača; čips od batata te umak od češnjaka i papra. Neobična kombinacija i za oči i za nepca – večera za 5! Mesna industrija dugo je smišljala kulinarski naziv za klokanovo meso koje bi konzumente odvelo što dalje od primisli da jedu tu slatku endemsku životinju, koja je, uz emu, simbol na njihovom grbu. Nakon analize predloženih naziva odlučili su se za australus.

 

 

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments