piše: Ivek Milčec
Iako smo se moja supruga i ja (već) prije sedam godina za stalno vratili u domovinu i ne dolazimo često u Berlin, ipak nam se prilikom svakog posjeta vrate slike dugogodišnjeg boravka, rada i življenja u glavnome gradu prijateljske Njemačke.
Ovoga puta doputovao sam (bez bolesne supruge ) u berlinsku zračnu luku Tegel u kojoj me dočekao sin Mladen pa smo se taxijem odvezli u veliku gradsku četvrt Spandau.
Čim smo sjeli u taxi vozač je stavil CD s turskom glazbom; isprva tiho, a kad je videl da ne prigovaramo, sve jače i glasnije pa onda, vidjevši u ogledalu izraz mojeg lica, opet tiše.
Turska, orijentalna glazba vrati me u stvarnost i podsjeti na već pomalo zaboravljenu činjenicu da je gotovo četirimilijunski Berlin multikulturni grad u kojem su Turci najbrojniji stranci koji se (pogotovo starija generacija) vrlo teško integriraju u njemačko društvo.
Je li se to uopće željelo, prepuštam da ustanove migracijski eksperti. S tim u svezi vraćam se na turskog taksistu kojem je bilo svejedno je li se njegovim putnicima dopada ili ne, oprostite na izrazu, glasovno zavijanje.
Urbani život nije za svakoga a ima ljudi koji se na njega nikada ne mogu priviknuti pa kad im se god za to ukaže prilika bježe daleko od gradske vreve, ljudi i samih sebe.
Zbog svega toga možemo razumijeti meksičkog farmera, izvjesnog Benita Hernandeza koji je, kako javljaju svjetske novinske agencije, dvadeset godina štedio svaki pesos da bi kupio zemlju s visokom stijenom koja podsjeća na špilju te u njoj (sa ženom) našao novi dom. Ne zna se kak je uredil gostinjsku sobu, je li ima plazma tv, internet i ostala čuda tehnike, ali je sigurno sretan što je ostvaril svoj san; povratak u špilju. Kaj god!
Kak god da je, ipak bi se mnogi na pitanje …Gdje bi radije živjeli – u špilji ili Remetincu? …odlučili za ovo drugo.
Stoga nas ne čudi kaj bivši ministar Čobanković i glavni Adezeov mesar Fiolić (kao svjedoci-pokajnici) pred USKOKOVIM istražiteljima opanjkavaju bivšega šefa dr. Ivu i upiru se iz petnih žila kak izbjeći trajniji boravak u Remetincu, Valturi ili Lepoglavi kaj bi za njih bilo ravno –životu u špilji!
Nezna se, je li na nedavnoj Adezeovoj klauzuri u Opatiji bilo govora o bivšem šefu stranke, ali je sigurno bilo govora o predstojećem sudskom procesu u kojem će se na optuženičkoj klupi naći najjača oporbena stranka.
Najmasovnija hrvatska stranka kojoj kako tvrde svakodnevno pristižu novi članovi (?), izolirana od svijeta dva dana je vijećala što i kako dalje. Kak na predstojećim lokalnim izborima poraziti “nenarodnu i bezbožnu vlast” tj. ako je ikako moguće osvojiti što više gradova i županija. Osim šturih priopćenja, do novinara je ipak doprla vijest da je Vinko Vukadin, licencirani medijski trener, Adezeovkama savjetoval da nek ne nose previsoke štikle kak ne bi previše skretale pozornost na sebe!!!
Jasno, Zagreb je za Adeze nemoguća misija pa se još nisu odlučili koga poslati u utrku za gradonačelnika. Kak zgleda podržat će (u drugome krugu) starog saveznika Bandića kojeg se, u bolesnoj želji da nadmaši sve dosadašnje gradonačelnike, prošlu nedjelju na Zrinjevcu za pet “humanitarnih” kuna moglo grudati do mile volje. Kaj god!
Američka vojska uzor je mnogima pa nema šanse da njihov general stane pred Pentagon i kaže: “Jedna gruda, pet dolara!” Međutim, kak piše tjednik 24sataexpress (25.01.2013.), američka vojska je u velikoj krizi morala pa je od 2005. zbog nedoličnog ponašanja otpustila čak 255 časnika.
Posebno zaprepašćuje podatak da je u 40 posto slučajeva razlog otpuštanja iz vojske seksualni prijestup!
Kak zgleda …prijestupnici u školama i učilištima nisu pohađali satove seksualnog odgoja pa im se to kasnije osvetilo i upropastilo vojnu karijeru. Kaj god!