piše: Ivek Milčec
Naši veleuvaženi narodni zastupnici već su mislima pri blagdanskome božićnom stolu na kojem će (bez obzira iz kojega su kraja) počasno mjesto dobiti pečena purica, ali ni janjetine ili odojka neće nedostajati.
Mnogi su već sada potegnuli svoje veze kak za božićne i novogodišnje blagdane ne bi oskudijevali u ničemu a za to treba imati prijatelja mesara koji ne bu gledal na vagu jer narodni tribuni su ipak ljudi od formata koji ne trebaju peglati kartice kak njihovi birači.
Stoga ne čudi kaj je ovih dana sabornica gotovo prazna jer tko šiša amandmane i netočne navode. Za njih će biti još dovoljno vremena, ali za dobro uhranjenu puricu, racu ili gusku ne bu. Jedino su prilikom rasprave i donošenja proračuna narodni tribuni bili savjesni pa su dobro ispunili Sabornicu a nije manjkalo ni žestokih, verbalnih obračuna.
Financ-ministar Linić pokušava gdje god se da pa je tak na red došla i alkarska ergela konja, kojoj je za 2013. predviđeno samo 200.000 kuna. To je manje nego dosad pa će alkarski konji morati na dijetu. Ak ne budu imali dovoljno hrane tj. sijena neće moći nositi ni alkare pa se već sada u viteškom društvu razmišlja o kraćoj stazi na trkalištu.
Da bi se tradicija održala a konji imali dovoljno hrane, potrebno će biti pokositi sve nepokošene livade u sinjskome kraju. Jasno,ako se toj akciji ne usprotive razne eko-udruge čiji su aktivisti u stanju sa transparentima stati pred kosce koji bi pak,u žaru borbe,mogli zapjevati onu revolucionarnu:-Nabrusimo kose! A jadni konji, koji bi klasnu borbu promatrali sa strane, ne bi se mogli odlučiti koju stranu izabrati. Konjske li pameti!
Veliki snijeg i polarna hladnoća zameli su gotovo cijelu Hrvatsku. Od snježnih nanosa i poledice, zasada, je pošteđen Split pa lopate miruju a “poteštat” Kerum može bez problema svakog jutra “hodočastiti”do hotela Marjan.
U Sabor mu se ne ide jer je to samo gubljenje vremena a osim toga u Zagrebu je palo puno snijega, tlo je smrznuto pa je sigurnije ostati u Splitu i s prijateljima piti kuhano vino.
Kad smo već kod niskih temperatura i zamrzavanja, državotvornome Adezeu nikak da odmrzne. Prezidente Kara-marko svako malo, onak ispod obrva, obznani kak njegova stranka računa na sigurnu pobjedu za tri godine a da će vlast preuzeti sa”novim”snagama (Kalmeta, Šuker, Popijač, Jandroković. miss Šuica itd.) kad mu iza flanjke doleti gruda snijega sa viješću da mu je glavni tajnik Milijan Brkić Vaso prepisal diplomski rad na studiju Kriminalistike.
I Vaso spada u “nove”snage staroga Adezea a sada će,nakon neugodne afere prepisivanja, “zamrznuti” svoj saborski zastupnički mandat da bi mogel kao šef izbornog stožera Adezea za lokalne izbore putovati Hrvatskom pa uvjeriti birače kak svoj glas trebaju dati “novoreformiranoj”i jedinoj državotvornoj stranci
Milijan Brkić, saborski zastupnik biran sa liste za dijasporu, podsjeća me na Antu Đapića koji je isto prepisal diplomski rad i stekao magisterij. Dok Đapićevo prepisivanje donekle još mogu razumjeti (nije imal puno vremena za učenje pošto je često boravil na slavonskim poljima mjereći visinu kukuruza), glavni tajnik Adezea dolazi iz obavještajnog miljea pa je moral znati kak prepisivati da javnost ne sazna. Očito je da nije dobro “ispekel” svoj zanat.
Oko spolnog odgoja u hrvatskim školama digla se velika frka. Ide se tak daleko da neki revni “vojnici čuvara čudoređa” pozivaju roditelje na građanski neposluh. Inicijativa “Nepomireni” kao da su došli iz prošlosti pa ističu parole “Ne želim da moje dijete masturbira” i “Ne želim da moje dijete navlači kondom na tikvicu” te još neke izraze nebuloznog sadržaja kojima bi, očito, željeli zadržati pravo vlasništva nad djecom kao nad automobilom.
Naravno, uz svekoliku potporu i odobravanje određenih crkvenih krugova. Zbog takvog stava i ponašanja nekih roditelja i samozvanih udruga za “zaštitu djece”, mnogi tinejdžeri ne znaju kuda sa sobom i što da rade “kad im se digne” a djevojčice počnu plakati pojavom prve mjesečnice.
Za njih su to nepoznate promjene koje im njihovi, konzervativni roditelji iz samo njima znanih razloga ne žele ili ne znaju objasniti. U civiliziranim zemljama sasvim je normalno da djeca o spolnosti uče kroz nastavne programe, ali kak zgleda kod nas još mnogi roditelji žive u dalekoj prošlosti i uvjerenju da će sin, kad odraste i oženi se, sam znati “kam ga treba staviti!”
Kaj god!