piše: Emil Cipar
Slavonski Brod/ Prije svega nekoliko pitanja: Znate li što je to Državni arhiv, znate li što rade zaposleni u njemu, znate li gdje je u vašem gradu?
Ako znate onda …ili radite u njemu, ili jednostavno pripadate onoj manjini Hrvata koji to znaju.
Za sve one koji to ne znaju …Arhiv je ustanova koja upravlja arhivom. Mala igra riječi, ali u hrvatskom jeziku su različite imenice za ustanovu i za građu koja je pohranjena u njemu. Arhiv je ustanova, a arhiva je građa
Arhiva (lat. Archivum) je kolekcija spisa i dokumenata. Pojam se ne može odnositi i na mjesto gdje se ti spisi i dokumenti čuvaju. U tom slučaju radi se o Arhivu. Arhive su sačinjene od dokumenata stvorenih za vrijeme života neke osobe ili organizacije. Općenito, arhivska građa se sastoji od akata, povelja, dokumenata i drugih materijala koji su izabrani za permanentno ili dugoročno čuvanje. Arhivirani spisi, koji mogu biti bilo koji pisani mediji, obično nisu publicirani, za razliku od knjiga i ostalih publikacija.
Popularno rečeno u Arhivu je pohranjena povijesna memorija jednog naroda.
U Slavonskom Brodu postoji Gradski arhiv, kao dio državnog arhiva. I u njemu je isto kao i u svim državnim arhivima. Svi za povijest važni spisi pohranjeni su u njemu. Sve državne ustanove odlažu svoje arhive u Gradskom arhivu.
More dokumenata preplavi svake godine službenike ove ustanove. Oni to sortiraju po određenim kriterijima.
Drugim riječima …oni sortiraju našu prošlost.
Idemo sada dalje s pitanjima!
Znate što je to rock and roll?
E sad mislim kako ju tu obrnuto. Malo je onih koji to ne znaju. I za njih ću pojasniti o čemu se radi.
Početkom 60 pojavio se rock kao izraz protesta protiv ustaljenih navika. Mlada generacija nije se dala utjerati u stoljetnu kolotečinu tradicije i stvorila jednu subkulturu, koja se kao epidemija proširila po svijetu. Najprije se pojavila u glazbi, ubrzo je stigla u Jugoslaviju, u Hrvatsku i u Slavonski Brod.
Od državnih struktura nije bila pozdravljena kao dobrodošao gost, pa se je kretala na rubu zakona. Prvi brodski rockeri bili su strah i trepet svih roditelja.
I u Brodu se proširila rock-scena. Privlačila je kao magnet omladinu na plesnjake.
Rockere nije zaimala budućnost i nije ih bilo briga kako će biti zabilježeni u povijesti. Oni su živjeli trenutak ne ostavljajući za sobom pisanog traga.
Ipak je tragova bilo. Poneki plakat napisan na pak-papiru, prikvačen za neku banderu. Kasnije su to bili drukani plakati, koji su nestali i prije održane zabave na koju su pozivali.
Grupe se nisu nigdje službeno registrirale, mediji su ih izbjegavali.
Ipak …nisu svi rockeri bili jednako opičeni. Bilo je i među njima nekih koji su mislili na budućnost. Tako i Duško Svilar u Brodu. On je skupljao jednostavno sve što je bilo povezano s rockom. Nije ni sam znao zašto, ali skupljao je.
Nekoliko mjeseci prije njegove smrti 2009. pričali smo o njegovom fundusu:
-Jebiga, ja i dalje skupljam i ne znam kud ću s tim. Ne treba to izgleda nikome više.
Sad smo i to pojasnili, pa bi bilo zgodno reći kako su se rock i arhiv ipak povezali i sprijateljili.
U Brodskom arhivu rade Katarina Aladrović-Mehandžija i Domagoj Zovak, dvoje mladih i vrijednih službenika Arhiva. Oni su istraživali dokumente iz 60-tih i pripremali ih za povijest.
Bile su tu školske svjedodžbe, sudski spisi, gruntovnica, katastarski spisi, matične knjige… i tako sve što državne ustanove proizvedu u svome činovničkom radu.
O rocku ni slova! Tu i tamo neki nemušti novinski zapis, ali ništa što bi iskreno i vjerodostojno govorilo o društvenom značaju rocka u tom vremenu.
A znali su i Katarina i Domagoj da je rock-scena postojala. Čuli su to od svojih poznanika, roditelja, prijatelja…
I kako uopće doći do tih rokera?
U tome im je pomogao Davor Miković-Frka, čovjek koji se kreće na rubu svjetova. Dovoljno upućen i involviran u rock-scenu, a sdruge strane ugledan i cijenjen građanin.
On je povezao Katarinu i Domagoja sa osobama iz rock scene 60-tih godina, a jedan od njih je Dubravko Šef koji je opet bio poveznica sa obitelji pokojnog Duška i oni su otvorili vrata Duškovog privatnog arhiva.
I cijeli taj proces spajanja trajao je devet mjeseci. U nekoliko tematskih večeri prijatelji rocka u Brodu narušili su grobnu tišinu u zgradi Arhiva u Cesarčevoj 1.
Tu su se sastali uljudni i fini Katarina i Domagoj s opičenim pripadnicima rock-scene.
Kroz te susrete rock-arhiva u Arhivu je rasla i rasla. Možda će sve biti zabilježeno u jednoj monografiji brodskog rocka. Sad bi čak i bivši rockeri to željeli.
Rock u Brodu je ušao u povijest gdje mu je i mjesto, a Arhiv je postao malo mekši i ljudskiji.
Eh da ovo može čuti John Lehnon. On je to već odavno predvidio i blagoslovio rekavši …let it be!