piše: Mirko Omrčen
Da bi razvoj u državi bio moguć, u državi mora postojati razvojna strategija. S obzirom da je kod nas izostao pravilan i uspješan razvoj to se opravdano može postaviti pitanje dali smo uopće imali pravu strategiju razvoja i dali danas takvu uopće imamo?
Nastojanja u tom pravcu javljaju se 1993 godine. Tada naime Mate Granić uvjerava javnost kako Vlada ima strategiju razvoja i na sebe preuzima obvezu da donese kvalitetan gospodarski i socijalni program. “Slijedi nam teško razdoblje kroz nekoliko mjeseci, a nakon toga bit će vidljivi rezultati našeg rada“ uvjeravao je Granić građane.
Račanova “strategija“ ili naputak kako prevariti narod
Prije trinaest godina pod sloganom “Bolje svima, a ne samo njima“ pokojni Ivica Račan izlazi na izbore i najavljuje promjene. Na osnovu najavljivanih promjena i silnih obećanja izbori su dobiveni.
Čime ja tada Račan pridobio povjerenje hrvatskih građana?
Ako dođe na vlast obećavao je da će učiniti sve ono što HDZ nije, da će donijeti strategiju razvoja Hrvatske, da će donijeti nove zakone o privatizaciji koji neće stimulirati kriminal, mito i korupciju. Odvojiti zakonodavnu, sudsku i izvršnu vlast. Uvesti vladavinu prava i socijalne pravde. Procesuirati kriminalce i sve kriminalne radnje od pretvorbe do svih drugih kriminala i kriminalaca koji do tada nisu procesuirani. Vratiti iznesenih iz Hrvatske 30 milijardi dolara( po američkim podacima 19 milijardi dolara) nakon čega nam više neće trebati MMF ni drugi strani krediti. Smanjiti birokraciju. Očistiti policiju, sudstvo i upravu od stranačke pripadnosti. Zaposliti profesionalce. Na svim mjestima podobne zamijeniti sposobnima. Smanjiti nezaposlenost otvaranjem novih 200.000 radnih mjesta. Znanosti i školstvu dati mjesto koje oni zaslužuju u suvremenom društvu. Porodiljama dati veća prava kako bi se popravio natalitet. Mladima dati posao i uključiti ih u sve tokove državne vlasti. Uspostaviti istinsku suradnju sa Hrvatima koji žive diljem svijeta. Donijeti zakone koji će stimulirati rad i proizvodnju bez koje nema oživljavanja gospodarstva. Neće biti kao do sada, govorio je, da se ništa ne isplati proizvoditi, jer se u startu počinje sa gubitkom. Nećemo kao do sada svake godine prodavati nacionalno bogatstvo – pojesti ga kako bi dobro živjeli. Hrvatska će biti zemlja reda, rada i bogatstva. Stvorit ćemo uvjete da se mladi koji su otišli vrate, uvjete za njihov normalan život i posao. Naša vlada neće dozvoliti da hrvatski narod bude sluga u vlastitoj kući …
Kasnije, kad od obećavanog ništa nije ispunjeno, pravdao se kako jedan mandat nije dovoljan da se ispune obećanja. “Vlada kojoj sam ja na čelu dobro radi, ali to narodu nema tko dokazati“ govorilo se je aludirajući time na pokojnog predsjednika Tuđmana i njegovu izjavu “Kako narod dobro živi ali mu nema tko to dokazati“
Sa namjerom kako sve ne bi ostalo samo na obećanjima 2003 godine donosi se Zaključak-dokument pod nazivom “Načela razvitka RH“. Na 26 stranica sublimira se 19 pojedinačnih strategija koje, pak, ukupno čine dvije tisuća stranica teksta. Sve je to napravljeno u sklopu projekta „“Strategija razvitka RH – Hrvatska u 21 stoljeću“.
Cijeli taj dokument, posebno u svom ekonomskom dijelu, ne bavi se niti navodi konkretne ciljeve ni instrumente gospodarske politike. Predviđalo se smanjenje nezaposlenosti (nezaposleno je tada u RH bilo 22 posto radno sposobnog stanovništva) međutim stručnjaci su primijetili da predviđeni rast to neće ostvariti te da je Hrvatskoj potrebna stopa gospodarskog rasta od 7 posto, i to nekoliko godina zaredom, da bi bilo moguće stopu nezaposlenosti svesti na podnošljivih 8 posto.
Koliko je ta dugo očekivana strategija razvoja bila ozbiljna govori njen odnos prema turizmu i poljoprivredi – dvjema velikim strateškim hrvatskim šansama. Naime u “Načelima“ pod naslovom “Razvojni potencijali i pretpostavke“ navodi se tek samo, i to bez ikakvog plana razvoja, kako gospodarski resursi mogu poslužiti za brz i kvalitetan razvitak, odnosno kako “prirodni resursi mogu biti pogodni za razvitak turizma, osobito na Jadranu“ kao i “razvijena poljoprivredna tradicija“.
“Okvir za razvoj 2006-2013“ rezultirao teškom krizom i recesijom
Ivo Sanader također je najavljivao zaokret, velike promjene i uspješnost svoje vlade. Pošto uspješna vlada donosi i pravu strategiju razvoja gospodarskih i društvenih djelatnosti tako su i za vrijeme njegove vladavine doneseni i usvojeni mnogi dokumenti, planovi i strategije. Između ostalog i “Nacionalni program suzbijanja korupcije“.
Donesen je i strateški dokument pod nazivom “Okvir za razvoj 2006-2013“. Pripremio ga je Središnji državni ured za razvojnu strategiju i koordinaciju fondova EU, a Vlada RH ga je 2006 godine i usvojila. Polazne pretpostavke za ostvarivanje temeljnog strateškog cilja u razdoblju 2006-2013 godine – rasta i zapošljavanja u konkurentnom tržišnom gospodarstvu koji djeluje u europskoj socijalnoj državi 21 stoljeća jesu: otvorenost gospodarstva, konkurentnost kao imperativ, nužnost mijenjanja tradicionalne uloge države i uključenost svih slojeva društva u rezultate gospodarskog rasta i razvitka.
Ostvarivanje postavljenog strateškog cilja podrazumijeva, uz ostalo, makroekonomsku stabilnost i financijsko tržište praćeni dosljednom privatizacijom i restrukturiranjem te ulogom države koja se transformira u učinkovit i djelotvoran servis građana i poduzetnika.
Strateški ciljevi nisu ostvareni. Umjesto rasta, razvoja, zapošljavanja i socijalne pravednosti ostvarena je teška kriza i recesija kojima i danas svjedočimo i to sve govori o kvaliteti tadašnjih strategija i razvojnog programa.
Jadranka Kosor nedorasla vođenju države
Jadranka Kosor za svoje vladavine nije uspjela izvući zemlju iz krize. Analitičari, ali i politički protivnici za njen neuspjeh našli su uzrok u njenoj nesposobnosti, u tome da nije bila dorasla zadatku. Međutim treba imati na umu da bi ona svakako bila uspješnija da je imala pravu strategiju razvoja. Naime, jedna vlada ne može pravo znati što joj je činiti i raditi ako nema prave strategije. Stoga se može reći da je bila jednako (ne)uspješna koliko i njeni prethodnici koji ,kao i ona, jednako nisu imali viziju, znanje i odlučnost donijeti pravu strategiju razvoja.
Tek toliko da bi slijedila trend i njena vlada donijela je – objavila 2010 godine “Strategiju vladinih programa“. Taj program “Gospodarskog oporavka“ pripremila je grupa ekonomista za Kosoričinu Vladu. Strategiji je strateški cilj, opet, rast i zapošljavanje koje će se postići jačanjem stabilnosti, konkurentnosti, regionalnim razvojem, jačanjem socijalne pravednost i slično.
Učenik nadmašio učitelja
Strategija određuje sudbinu zemlje. Sve dosadašnje strategije odvele su zemlju u krivom smjeru. Hrvatska treba nove kvalitetnije vizije i ciljeve, novi smjer. Sve to nudi Zoran Milanović, čovjek s “planom“ i “snagom“ za promjene.
Mi ćemo “sve promijeniti“ dolaskom na vlast, uvjeravao je Zoran Milanović u maniri svog učitelja i utemeljitelja “Socijaldemokracije“ u Hrvatskoj Ivice Račana.
Unijet ćemo nova pravila, standarde i kriterije. Okupit ćemo sve ono vrijedno i pošteno u Hrvatskoj i iznaći izlazak iz krize. Mnogi ne žele da dođemo na vlast jer prepoznaju našu odlučnost….. Dio je to predizbornih prevara Zorana Milanovića koji je svoj i program promjena svoje koalicije ponudio u sveobuhvatnom Planu 21.
Mislilo se da će upravo s njegovom vladom, u koju je okupio sve “vrijedno i pošteno“, doći i toliko očekivana strategija razvoja sa pravom vizijom. Osobito je to bilo za očekivati kad se sa visokih pozicija, kakva je ona ministra Branka Grčića, a u planu vlade o izlasku iz krize, poručivalo: “Mi dobro znamo što nam je činiti i to radimo. Rezultat sigurno neće izostati“.
No danas je očito da je rezultat izostao što govori da ne znaju što im je činiti i raditi. Kako bi i znali kad Vlada nema svoje prave strategije ni svoje vlastite ciljeve.
Strategija nove vlade prepisana je iz programa HDZ-ove strategije vladinih programa iz 2010 godine. Ta ista strategija je danas strategija vladajuće koalicije za iduće razdoblje. Umjesto stručne, prave strategije s vizijom ustrajalo se na strategiji koja očito nije dala rezultate. Prema nekim tumačenjima i ta strategija postoji jedino iz razloga da se zadovolji forma, odnosno kako bi se zadovoljilo samo formalne uvjete koje nalaže EU.
Može se ustvrditi da dolaskom Zorana Milanovića na vlast nije došlo i do najavljivanih promjena. Desila se nova prijevara u režiji SDP-a čak i veća od one iz 2000 godine.
Problem umjesto rješenja
Više od dva desetljeća hrvatske samostalnosti eks-komunističkim “elitama“, koje naizmjenično vladaju Hrvatskom, nije bilo dovoljno da izrade strategiju razvoja RH, bez koje nema napretka. Sva dosadašnja “nastojanja“ mogu se nazvati svime ali nikako strategijom razvoja.
Isto tako, bez obzira koja je koalicijska vlada bila na vlasti, nije bilo političke volje riješiti sve one negativnosti i probleme koje je 2000 godine pokojni Račan i njegova garnitura “otkrila“ i naznačila kao goruće probleme Hrvatske, a koji su velikim dijelom nastali i zbog nedostatka strategije razvoja.
Umjesto toga dolaskom svake nove-stare garniture na vlast gomilaju se problemi na probleme. Kako god dođu “novi“ na vlast pokazuju se kao nesposobni, a oni koji su skinuti s vlasti upravo zbog svoje nesposobnosti, iznova opet nude “novi smjer“ . Sutra će to opet činiti ovi koji su nas danas prevarili i nuditi rješenja, odnosno rješavanje onog čemu su upravo jedni i drugi uzrokom. Oni su problem umjesto rješenja, a da bi se moglo doći do rješenja treba otkloniti problem.
Pametnome dosta
U suprotnom ćemo i dalje umjesto strategije razvoja imati strategiju vladajućih, a to je strategija ostvarivanja osobne koristi i osobnih interesa koji se ostvaruju sluganstvom i pokornošću financijskim i političkim stranim centrima moći. Sluganstvom i pokornošću ekonomskom imperijalizmu i neokolonijalizmu. Kojima se bespogovorno izručuje i narod i zemlja kako bi se mogli izrabljivati i pljačkati. Zbog osobne koristi i osobnih interesa naše vlade i političari dozvolili su i dopustili da hrvatski narod bude, ne samo sluga u vlastitoj kući, nego da bude roblje u vlastitoj kući.
Kako ta njihova korist i interesi izgledaju u brojkama prikazao je Global Financial Integrity iz Washingtona koji navodi da bez obzira koja je koalicijska vlada bila na vlasti iz Hrvatske se u prosjeku godišnje iznese – napusti zemlju 1,5 milijardi američkih dolara, a najveći odljev je postignut 2008 godine kada je ukupno 2,3 milijarde izašlo iz Hrvatske. Sve to nezakonitim transferima.
Pokradeni je to novac prikupljen kriminalom, korupcijom i poreznom evazijom hrvatskih političara i njihovih kriminalaca. “Objavit ćemo rat kriminalu i korupciji kojima je Hrvatska premrežena, kad dođemo na vlast“ govorio je i obećavao Zoran Milanović. Pametnome dosta!
Sudbina lakomih
Pametnome dosta i jednih i drugih kojima je lakomost – pohlepa, kako za vlašću tako i za osobnom korišću uz bezobzirnost prema drugima , jedina strategija. Pred ničim ne prežu samo da uvećaju svoju “otimačinu“ i učvrste svoje “gospodstvo“.
Knjiga Postanka sugerira da je pohlepa izvor svakog grijeha ( usp. Jakov 1,14 sl) grješnik hoće ono što dolazi od Božje ljubavi radi služenja Bogu uživati samo za se i dobivati sam od sebe; tako on namjesto Boga stavlja neko stvoreno dobro, a u konačnici samoga sebe.
Trčeći za propadljivim dobrima on prezire Boga, a za to će kao i za sve nepravde prema bližnjemu biti kažnjen: “Takva je sudbina svih lakomih na ružan dobitak; On ih života stane“ (Izreke 1,19).